Paralaksa


Paralaksa je prividna promena položaja posmatranog nebeskog tela usled razlike u položaju dvaju posmatrača, promene položaja posmatrača ili kretanja posmatrača velikom brzinom (slika 1). Naziv potiče od grčke reči parállaxis, što znači „promena, menjanje”. Zbog kretanja Zemlje oko Sunca dolazi do prividnog kretanja zvezda po nebeskom svodu, pa se merenjem ugla paralakse može odrediti njihova udaljenost. Paralaksa je veća za zvezde bliže Zemlji, dok je za udaljenije zvezde manja i teže ju je odrediti. Za Mesec, Sunce, planete i komete u granicama Sunčevog sistema određuje se dnevna, a za zvezde godišnja paralaksa. To je jedini direktan način merenja udaljenosti zvezda od Zemlje, a prvo takvo merenje izveo je nemački matematičar i astronom Fridrih Vilhelm Besel 1838. godine, pri čemu je greška bila samo 6%.

Pojednostavljena ilustracija paralakse jednog objekta naspram daleke pozadine zbog promene položaja posmatranja prikazana je na slici 1. Kada se objekat posmatra iz tačke A, on izgleda kao da se nalazi ispred zelenog kvadrata. U slučaju promene položaja i posmatranja objekta iz tačke B, izgleda kao da se objekat pomerio i da se nalazi ispred plavog kvadrata.


paralaksa slika1


Dva položaja posmatrača i položaj objekta čine trougao. Njegov gornji ugao (kod objekta) dva puta je veći od paralakse, čija je veličina obrnuto proporcionalna udaljenosti objekta od osnovice. Sunčeva paralaksa, na primer, može se utvrditi istovremenim posmatranjem sa dva različita položaja na Zemlji; taj ugao dostiže maksimum od 8,794″ za posmatrače čija je udaljenost jednog od drugog jednaka prečniku Zemlje (dnevna paralaksa).

Posmatranje razlike u položaju objekta viđenog sa Zemlje u dva različita položaja u njenoj orbiti u razmaku od šest meseci (zvezdana ili godišnja paralaksa) omogućava merenje udaljenosti objekata (zvezda, npr.) koji su toliko udaljeni da Zemljin prečnik nije više dovoljno duga osnova za dobijanje merljive paralakse. Najbliži solarni sistem, Alfa Kentauri, ima zvezdanu paralaksu od 0,76″. Do danas su precizno izmerene paralakse preko 100 000 zvezda u blizini Sunca, na osnovu podataka koje je prikupila Evropska svemirska agencija uz pomoć satelita Hiparkosa, poslatog u orbitu 1989. godine.

Merenje paralakse

Dok Zemlja kruži oko Sunca, čini se da se najbliže zvezde kreću u odnosu na one udaljenije. Ugao za koji se zvezda prividno pomeri za šest meseci Zemljine revolucije naziva se paralaksa (slika 2). Paralakse najudaljenijih zvezda toliko su male da ih je teško izmeriti, a što je zvezda bliža Zemlji to je njena paralaksa veća.


paralaksa slika2


Po tome što je paralaksa zvezde A mala može se zaključiti da je ta zvezda daleko od Zemlje. Paralaksa zvezde B je veća od paralakse zvezde A, što znači da je zvezda B bliža Zemlji.