Ernest Hemingvej


e. hemingvej Rođen je 21. jula 1899. u Ouk Parku, Ilinois. Bio je američki pisac i novinar. Hemingvej je bio veteran Prvog svetskog rata i, dvadesetih godina XX veka, jedan od pripadnika pariskog „Udruženja izgnanika”, koji su kasnije postali poznati kao „izgubljena generacija” (taj termin skovala je američka književnica Gertruda Stajn prilikom jednog razgovora sa Hemingvejem). Aktivno je učestvovao u oba svetska rata, kao i u grčko-turskom ratu i Španskom građanskom ratu. Bio je ratni dopisnik, ali i borac, što mu je omogućilo da stekne ogromno iskustvo i skupi značajnu građu za pisanje. Reporterski je beležio činjenice, što je odlika škole pisaca koju je predvodio između dva svetska rata. Svojim posebnim načinom pisanja koji karakteriše škrtost na rečima Hemingvej je značajno uticao na razvoj književnosti XX veka. Mnogi njegovi romani se danas smatraju klasičnim delima američke književnosti. Dobio je Pulicerovu nagradu 1953. godine za roman Starac i more, kao i Nobelovu nagradu za književnost 1954. godine.

Hemingvej je od oca nasledio avanturistički duh i nemiran temperament, što je vrlo rano odredilo njegov životni put. Nije hteo da troši vreme na sticanje visokog obrazovanja, već je posle srednje škole počeo da radi kao novinar. Tada je otkrio svoj spisateljski talenat i pisanje mu je postalo životni poziv. Često je putovao, obišao je Ameriku, Afriku, Evropu, a živeo je u Parizu, Ki Vestu, Havani. Kad god je putovao, obavezno je nosio tri stvari: pisaću mašinu, štapove za pecanje i pušku – pecanje i lov su mu bili omiljeni hobiji. Hemingvej je voleo intenzivan život, istovremeno je putovao, ratovao, uživao u lepotama života i neprekidno pisao. Posle Prvog svetskog rata ugovorio je dopisnički rad za jedan američki list i otišao u Pariz, koji je u to vreme bio središte književnog i kulturnog života Evrope. Tu je ušao u krug Gertrude Stajn i Ezre Pounda (američki pesnik i kritičar), koji su podržali Hemingvejeve književne ambicije. Kao pisac oglasio se upravo u Parizu – objavio je Tri priče i deset pisama (1923), U naše vreme (1925) i Prolećne bujice (1926). Te knjige skrenule su pažnju na novo književno ime, a Hemingvej ubrzo nakon toga, jednim od svojih najboljih romana Sunce se ponovo rađa (1926), stiče reputaciju velikog pisca. Kasnije je napisao romane Zbogom oružje (1929), Snegovi Kilimandžara (1935), Imati i nemati (1937). Bio je dopisnik tokom Španskog građanskog rata, a to iskustvo pretočio je u roman Za kim zvona zvone (1940). Posle toga nastaje velika pauza, a 1950. izlazi roman Preko reke, pa u šumu, koji kritika proglašava njegovim najslabijim delom. Godine 1952. objavio je roman Starac i more, kojim je ponovo zadobio nepodeljena priznanja kritičara i Pulicerovu nagradu za književnost.

Kad je osetio da mu zdravlje popušta i onemogućava život kakav je voleo da živi, Hemingvej je, 2. jula 1961. u Ketčumu, Ajdaho, izvršio samoubistvo lovačkom puškom, završivši isto kao i njegov otac 1928. godine.