Infracrveno zračenje


Infracrveno zračenje je deo elektromagnetnog spektra koji se pruža od oblasti mikrotalasa do crvenog kraja vidljive svetlosti. Nalazi se u oblasti talasnih dužina od 760 nm (1 nm = 10−9 m) do 1 mm, što odgovara frekvenciji od 3 × 1011 Hz do 3,9 × 1014 Hz. Infracrvene talase emituju zagrejana tela i pojedini molekuli kad se nađu u pobuđenom stanju. Veći deo zračenja koji emituje umereno zagrejana površina jeste infracrveno i formira kontinuiran spektar. Kretanje molekula proizvodi intenzivno infracrveno zračenje, ali u diskretnom spektru, u vidu linija ili pruga.

Infracrvene talasne dužine koriste se, pored ostalog, za izradu opreme za noćno osmatranje, projektila koji se orijentišu prema izvoru toplote, kao i u molekularnoj spektroskopiji, astronomiji i meteorologiji. Dobro ih apsorbuje većina materijala, pri čemu se energija infracrvenog zračenja pretvara u unutrašnju energiju, što rezultira porastom temperature. Kad atmosferski gasovi apsorbuju infracrveno zračenje, dolazi do efekta staklene bašte.