Kontinenti


Kontinenti predstavljaju velika kopnena područja na Zemlji. Oni su delovi kopnenih ploča koje se pomeraju po površini Zemlje veoma malim brzinama. Pre 290 miliona godina nastao je prakontinent Pangea (u prevodu sa grčkog „sva zemlja”) okružen ogromnim okeanom nazvanim Pantalasa (u prevodu sa grčkog „sva voda”). Pre otprilike 250 miliona godina došlo je do sudara tektonskih ploča, što je izazvalo zemljotrese na kopnu i na okeanskom dnu. Prakontinent je napukao, a zatim je more Tetis polako razdvojilo Pangeu na dva kontinenta – Lauraziju (današnja Azija) i Gondvanu. Zatim se, pre 163 miliona godina, Gondvana podelila na Afriku, Antarktik, Australiju i Južnu Ameriku. Ti kontinenti su se s vremenom međusobno udaljili, čime su stvoreni južni deo Atlantskog okeana i Indijski okean. Na kraju, pre 60 miliona godina severni deo Atlantskog okeana polako se odvojio, čime su konačno stvorene Evropa i Severna Amerika.

Tako je nastalo sedam kontinenata koje danas poznajemo:
1. Azija: 44 579 000 km2, 4 545 133 000 stanovnika;
2. Afrika: 30 370 000 km2, 1 287 920 000 stanovnika;
3. Severna Amerika: 24 709 000 km2, 587 615 000 stanovnika;
4. Južna Amerika: 17 840 000 km2, 428 240 000 stanovnika;
5. Antarktik: 14 000 000 km2, 4 490 stanovnika;
6. Evropa: 10 180 000 km2, 742 648 000 stanovnika;
7. Australija: 8 600 000 km2, 41 261 000 stanovnika.


Napomena:

  1. Važna razlika među Zemljinim polovima jeste u tome što je Antarktik (Južni pol) kontinent, prekriven debelim ledenim omotačem, dok je Arktik (Severni pol) ledena kalota koja pluta po moru.
  2. Evropa je, zapravo, veliko poluostrvo koje se pruža zapadno od Azije, od koje je deli planina Ural i zapadna obala Kaspijskog jezera.


kontinenti slika1


Poreklo naziva kontinenata

1. Azija – naziv potiče od starogrčke reči Asia, koju je 440 godina pre n. e. upotrebljavao i Herodot u svojim spisima. Međutim, to ime se upotrebljavalo i ranije, iako nije označavalo ceo kontinent, već samo zemlje na obalama Egejskog mora. Smatra se da su taj naziv Grci usvojili od Feničana i njihove reči assu, što znači „izlazak sunca” ili „istok”. U slobodnom prevodu, Azija znači „zemlja izlazećeg sunca” (taj naziv danas se upotrebljava za Japan).
2. Afrika – taj naziv se u prošlosti odnosio samo na današnji Tunis. Naime, nakon pobede Rimljana nad Kartaginom (današnji Tunis u Africi) oni su novu provinciju nazvali Afrika, po plemenu Afri koje je živelo na toj teritoriji; u slobodnom prevodu, Afrika znači „zemlja Afrija”. Kao alternativna teorija, naziv potiče od feničanske reči afar, što znači „prašina”, i tada, u slobodnom prevodu, Afrika znači „zemlja prašine”.
3. Amerika – dobila je ime po italijanskom moreplovcu Amerigu Vespučiju. Naime, on je putovao u Novi svet (tadašnji naziv Amerike) 1499. i 1502. godine, i tada je shvatio da on nije deo Azije, kako je mislio Kristifor Kolumbo, već novi kontinent. Vespuči je napisao putopis, štampan 1502. i 1504. godine, koji je stekao veliku popularnost i bio štampan na gotovo svim evropskim jezicima. Nemački kartograf Martin Valdzemiler objavio je 1507. novu mapu sveta, uključujući u nju i Novi svet. Zadivljen Vespučijevim putopisom, Valdzemiler Novom svetu daje ime Amerika, prema latinskoj verziji imena Ameriga Vespučija – Americus. Flamanski geograf Džerard Merkator 1538. daje nazive Severna Amerika i Južna Amerika.
4. Antarktik – naziv potiče od grčke reči antarktikos, što znači „suprotno od severa” (tj. „suprotno od Arktika”). Naziv „Arktik” takođe potiče iz grčkog, od reči arktikos, što znači „severni”.
5. Evropa – dobila je naziv prema grčkoj reči Erebos, što znači „večernja zemlja”.
6. Australija – dobila je naziv od latinskog izraza Terra Australis Incognita, što znači „nepoznata zemlja na jugu”. Kada su Evropljani konačno otkrili taj kontinent, ostao je taj naziv, ali u skraćenoj verziji – Australija. Ime kontinenta zvanično je usvojeno 1824. godine.