Pustinja


Suvim staništima nazivaju se svi oni ekosistemi kojima je oskudica u vodi jedna od osnovnih karakteristika. Najočigledniji primer te vrste staništa jesu pustinje, kako hladne tako i tople. Međutim, u njih se ubrajaju i neka staništa (tundre i polarne oblasti) u kojima vode može biti čak u izobilju, ali u obliku koji biljke ne mogu iskoristiti, zbog čega je krajnji rezultat isti.

Pustinja je velika, izrazito suva površina zemlje sa veoma retkom vegetacijom. Ona je jedan od glavnih tipova Zemljinih ekosistema. Oblasti sa srednjim nivoom godišnjih padavina od 250 mm ili manje obično se smatraju pustinjama. One obuhvataju i oblasti na visokoj geografskoj širini oko polova kao i poznatije vrele sušne regije na niskim i srednjim geografskim širinama. Pustinjski reljef može se sastojati od planina sa grebenima, visokih visoravni ili ravnica; mnoge zauzimaju široke basene oivičene planinama. Na površini pustinje su materijali kao što je golo stenje, nizije šljunka i kamenja i nepregledni prostori peska.

Iako se obično smatra da je pesak tipičan za pustinje, on čini samo oko 2% severnoameričkih pustinja, 10% Sahare i 30% Arabijske pustinje. Dine su naslage peska koje je u pustinji napravio vetar. Ona strana dine sa koje deluje vetar blaža je, a suprotna strana je strmija.


pustinja slika


Tople pustinje
To su ogromne površine skoro ili potpuno bez vegetacije, u kojima su prosečne temperature vrlo visoke, a tokom noći se mogu dosta spustiti. Padavine su oskudne i dešava se da kiša pada jednom u nekoliko godina. Zbog toga je biljni svet sveden na mali broj biljaka sposobnih da se odupru suši, i koje klijaju i rastu za vreme malobrojnih kišnih dana ili bujaju u oazama. Oaze su mesta u pustinji smeštena iznad podzemnog izvora vode koji izbija na površinu i omogućava razvoj bujne vegetacije.

Hladne pustinje
Glavna razlika između hladnih i toplih pustinja jeste prosečna godišnja temperatura, koja je u hladnim pustinjama mnogo niža nego u toplim. Tokom zime može se približiti temperaturi od −30 °C, dok su leta izuzetno žarka. Međutim, prilagođenosti koje su životinje razvile slične su u svim pustinjama. Tako, mnoge životinje žive ispod zemlje da bi se zaštitile od temperature (i niske i visoke) i izlaze samo da bi tražile hranu. Druge, kao kamile, imaju debelu zimsku dlaku da bi opstale na hladnoći, a gube je dolaskom leta.


Zanimljivost: Sahara, najveća topla pustinja na svetu, ima površinu od 9 200 000 km2 i prostire se kroz jedanaest država: Maroko, Alžir, Tunis, Libija, Egipat, Zapadna Sahara, Mauritanija, Mali, Niger, Čad i Sudan.