Drugi svetski rat


Drugi svetski rat trajao je od 1. septembra 1939. do 2. septembra 1945. godine. U njemu je učestvovala većina tadašnjih država, uključujući i sve velike sile, koje su osnovale dva suprotstavljena vojna saveza: sile Osovine (Italija, Mađarska, Bugarska, Japan i dr.), predvođene Nemačkom, i Saveznici (Francuska, Poljska, Jugoslavija, Grčka, Kina i dr.), predvođeni Sovjetskim Savezom, V. Britanijom i Amerikom. Po broju država, odnosno ljudi koji su u njemu učestvovali, te broju ljudskih žrtava i stepenu materijalnog razaranja, taj rat predstavlja najveći oružani sukob u istoriji čovečanstva. U vidu totalnog rata, vodeće zemlje učesnice stavile su sve svoje ekonomske, industrijske i naučne resurse u službu ratnih napora, brišući razlike između vojnih i civilnih izvora. Rat su obeležile masovne smrti civila, uključujući i Holokaust, kao i jedini slučaj upotrebe nuklearnog oružja. U ratu je učestvovalo oko 110 miliona vojnika iz 61 zemlje. U njemu je poginulo oko 60 miliona ljudi, a više od 35 miliona ih je ranjeno, po čemu je taj rat najsmrtonosniji rat u ljudskoj istoriji.

Početak rata

Izbijanje Drugog svetskog rata bio je proces koji je trajao skoro jednu deceniju i kojem je glavni katalizator bila Velika ekonomska kriza, koja je počela u SAD u oktobru 1929. godine. Ona se manifestovala kroz globalni rast nezaposlenosti i siromaštva, koje je većinu stanovništva u mnogim zemljama okretalo ekstremnim ideologijama. To se dogodilo i u Japanu, koji je kao zemlja bez sopstvenih izvora mnogih važnih resursa bio snažno pogođen ekonomskom krizom. Kao posledica toga, u japanskim vladajućim krugovima razvio se militarizam, odnosno uverenje da Japan može osigurati prosperitet jedino na račun susednih azijskih država, odnosno evropskih kolonijalnih poseda. Godine 1931. Japanci su izvršili invaziju na kinesku provinciju Mandžuriju, u kojoj su uspostavili marionetsku vlast na čelu sa bivšim kineskim carem Pu Jijem. Mnogi japanski, a i drugi istoričari smatraju upravo taj događaj stvarnim početkom Drugog svetskog rata. Zapadne sile, iscrpene i zaokupljene ekonomskom krizom, nisu odreagovale, pa je tako stvoren presedan koji će iskoristiti druge države.

Japanska imperija jeste dominirala istočnom Azijom i bila u ratu sa Kinom, ali se obično smatra da je Drugi svetski rat počeo 1. septembra 1939, kad je Nemačka bez objave rata napala Poljsku. Dva dana kasnije, V. Britanija i Francuska objavile su rat Nemačkoj, što je učinila i Kanada 10. septembra, čime je sukob u Evropi prerastao u svetski rat. Od kraja 1939. do početka 1941. godine nizom pohoda i sporazuma Nemačka je pokorila velik deo kontinentalne Evrope. Sredinom 1941, evropske članice sila Osovine pokrenule su invaziju na Sovjetski Savez i tako otvorile najveće kopneno bojište u istoriji, koje je vezalo značajan deo njihovih snaga do kraja rata. Početkom decembra 1941. Japan se, napadom na SAD i evropske posede u Tihom okeanu, pridružio Nemačkoj.

Tok rata

Rat je vođen na nekoliko frontova. Zapadni front je otvoren napadom Nemačke na Francusku i ozbiljnom pretnjom V. Britaniji. Istočni front bio je obeležen borbama za osvajanje Sovjetskog Saveza. Na Severnoafričkom frontu Nemačka i Italija pokušale su da Britancima i Francuzima otmu važne kolonije, dok je Japan pokušao da preuzme dominaciju u Aziji i na Tihom okeanu. Takođe, bilo je govora i o otvaranju fronta na Balkanu 1943, ali do toga ipak nije došlo. Sve do dolaska ruskih trupa u Srbiju, na teritoriji Jugoslavije vodio se gerilski rat. Preokret u korist Saveznika nastao je ozbiljnijim vojnim uključivanjem SAD u rat.

Nakon gorkih iskustava u brdovitoj Italiji, Saveznici su konačno prihvatili američko gledište da je rat najlakše dobiti direktnim udarom na nemačke snage preko ravničarske zapadne Evrope. Od kraja 1943. intenzivirale su se pripreme za veliko iskrcavanje na francusku obalu, koje je dobilo šifru „Operacija Overlord”. Pomorski i vazdušni desant bio je planiran godinama, a zatim uvežbavan mesecima, uz do tada neviđen sistem dezinformacije neprijatelja. Opsežne pripreme urodile su plodom 6. juna 1944. (taj dan poznat je kao D-day), kad je izvršen najveći desant u istoriji. Savezničke snage su se iskrcale u Normandiji (poluostrvo na severozapadu Francuske), umesto kod Kalea, gde su ih Nemci očekivali. U desantu je učestvovalo 39 savezničkih divizija, blizu 12000 aviona, 4500 tenkova, 5000 brodova i oko 4000 drugih pomorskih transportnih sredstava. Nakon mesec i po dana žestokih borbi i Hitlerovog upornog odbijanja da izda naređenje za povlačenje, nemačke snage su opkoljene i uništene kod Falesa.

Duboko uvereni da će se rat završiti do kraja godine, Saveznici su se odlučili za rizičan plan vazdušnog desanta u južnoj Holandiji, sa ciljem da se uspostavi mostobran na reci Rajni, zaobiđe nemačka linija odbrane i omogući prodor savezničkih trupa severno od Rura. Ta operacija, nazvana Market Garden, počela je 17. septembra 1944. spuštanjem britanskih padobranaca kod grada Arnema u Holandiji. Međutim, Britanci su sticajem okolnosti naleteli na elitne nemačke jedinice, što je rezultiralo velikom bitkom za Arnem u kojoj su Britanci desetkovani, dok su Nemci izvojevali jednu od poslednjih velikih pobeda u tom ratu. Nemci su potom pripremili protivofanzivu u Ardenima, tako da su Saveznici prešli Rajnu tek posle pet meseci. To je bio najveći vazdušni desant u Drugom svetskom ratu.

Krajem marta 1945. godine američke trupe su osvojile malo pacifičko ostrvo Ivo Džima, koje im je zatim služilo kao baza za napade strateškim bombarderima B-29 na ciljeve u Japanu. Prilikom napada su korišćene i zapaljive bombe, što je samo u Tokiju dovelo do 300 000 mrtvih. U junu su se Amerikanci još više približili Japanu, nakon iskrcavanja na Okinavi, gde su uz velike gubitke savladali japanski garnizon. Ti gubici uverili su američke vojne stratege da će invazija na Japan zahtevati izuzetno velik broj žrtava i doveli su do odluke da se Japan prisili na predaju upotrebom novog oružja – atomske bombe. Amerika je bacila dve atomske bombe na Japan, što je dovelo do njegove bezuslovne predaje.

Kraj i posledice rata

Drugi svetski rat u Evropi završen je sovjetskim osvajanjem Berlina i bezuslovnom predajom Nemačke 8. maja 1945. godine. Narednog dana, 16 minuta posle ponoći, potpisan je završni dokument o kapitulaciji Nemačke, čime je rat zvanično okončan. U ime Nemačke akt je potpisao feldmaršal Vilhelm Kajtel, u ime Sovjetskog Saveza maršal Georgij Žukov, a u ime Zapada britanski vazduhoplovni general Artur Teder. Time jeste formalno završen rat u Evropi, ali su ostaci nemačkih trupa još nekoliko dana pružali otpor, a najduže u Jugoslaviji – do 15. maja.

Nakon savezničke Potsdamske deklaracije (26. jul 1945), SAD su bacile atomske bombe na japanske gradove Hirošimu (6. avgusta) i Nagasaki (9. avgusta). Suočen sa neizbežnom invazijom, kao i sa sovjetskom invazijom Mandžurije, Japan se predao 15. avgusta, okončavši rat u Aziji i dovevši do totalne pobede Saveznika nad silama Osovine. Drugi svetski rat zvanično je završen 2. septembra 1945, kad je Japan, na palubi američkog ratnog broda Misuri u Tokijskom zalivu, potpisao bezuslovnu kapitulaciju.

Drugi svetski rat izmenio je političke saveze i društvene strukture u svetu. Osnovane su Ujedinjene nacije, organizacija koja je trebalo da ojača međunarodnu saradnju i spreči buduće ratove. Velike svetske sile koje su iz tog rata izašle kao pobednice – SAD, Sovjetski Savez, Kina, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska – postale su stalne članice Saveta bezbednosti. SAD i Sovjetski Savez postali su rivalske supersile i postavili scenu za hladni rat, koji je trajao narednih 46 godina. U međuvremenu, uticaj velikih evropskih sila počeo je da opada i počele su dekolonizacije Azije i Afrike.

Već u početnim fazama rata postalo je jasno da će on po svom završetku dovesti do velikih promena u budućem svetskom poretku. Najvidljivije promene bile su one koje su se ticale državnih granica. Sovjetski Savez je nakon rata i formalno u svoj sastav uveo Estoniju, Letoniju i Litvaniju, i proširio svoju teritoriju na račun Finske, Nemačke, Poljske, Čehoslovačke i Rumunije. Mirovnim ugovorima su se na zapad proširile Poljska na račun Nemačke odnosno Jugoslavija na račun Italije (s tim što je pitanje Trsta rešeno tek 1954. godine). Austrija je takođe povratila nezavisnost, i 1955. postala suverena i neutralna država. Kina je od Japana preuzela ostrvo Tajvan, dok je Koreja stekla nezavisnost od Japana.

S obzirom na njegovu složenost, kao i na ideološke i druge podele koje je izazvao i koje još i danas traju, o uzrocima Drugog svetskog rata postoji daleko manji istorijski konsenzus nego o uzrocima drugih oružanih sukoba u XX veku. Ipak, može se reći da velik broj uzroka tog rata ima korene u Prvom svetskom ratu.