Prvi svetski rat


Prvi svetski rat je trajao od 28. jula 1914. do 11. novembra 1918. godine. U njemu je učestvovala većina velikih svetskih sila, grupisanih u dva sukobljena saveza: Saveznika (okupljenih oko Trojne antante) i Centralnih sila. Više od 70 miliona ljudi bilo je pod oružjem, a od toga preko 60 miliona bilo je mobilisano u Evropi. U ratu je poginulo više od 10 miliona ljudi, a oko 20 miliona ih je ranjeno. Direktne učesnice rata pretrpele su i ogromna razaranja infrastrukture i privrede. Do Drugog svetskog rata, taj rat je nazivan Veliki rat, Svetski rat, Rat koji će okončati sve ratove, Kajzerov rat, Rat nacija.

Rat su vodila dva velika saveza. Sile Antante su na početku činili Ujedinjeno Kraljevstvo, Rusija i Francuska i njihove pridružene teritorije i protektorati. Brojne druge države su se pridružile silama Antante, od kojih su najvažnije bile Italija, koja se pridružila aprila 1915, i Sjedinjene Američke Države, koje su u rat stupile aprila 1917. godine. Centralne sile su pre početka rata činile Nemačka, Austrougarska i Italija, koja je zbog Londonskog ugovora (26. april 1915), kojim je za Italiju predviđen deo Dalmacije, Istra, Gorica, Kvarnerska ostrva i Dodokanezi, pristupila silama Antante. Osmansko carstvo se pridružilo Centralnim silama oktobra 1914, a godinu dana kasnije to je uradila i Bugarska. Do završetka rata, od evropskih zemalja samo su Holandija, Švajcarska, Španija i skandinavske države ostale zvanično neutralne.

Uzroci i objava rata

Neposredan povod za izbijanje rata bio je Sarajevski atentat, a uzrok nerešena kriza u julu 1914. između Austrougarske i Srbije. Međutim, uzroci rata leže u višedecenijskoj složenoj vojno-političkoj situaciji i rivalitetu između velikih sila u Evropi, kojima je trebao razlog da se za samo nekoliko meseci iz blagostanja pređe u stanje sveopšteg rata. Gavrilo Princip, Srbin iz Bosne, 28. juna 1914. izvršio je u Sarajevu atentat na austrougarskog prestolonaslednika nadvojvodu Franca Ferdinanda. Gavrilo je bio član Mlade Bosne, organizacije kojoj su glavni ciljevi bili ujedinjenje Južnih Slovena i oslobođenje od austrougarske vlasti. Taj atentat bio je jedan od događaja koji su prouzrokovali krizu koja je potom dovela do izbijanja rata. Naime, Austrougarska je iskoristila ubistvo nadvojvode Ferdinanda kao povod za rešavanje srpskog pitanja, u čemu je imala podršku Nemačke. Srbiji je, 23. jula, upućen ultimatum u kojem je u deset tačaka Austrougarska iznela svoje zahteve, od kojih su neki bili neprihvatljivi za jednu suverenu državu. Srpska vlada je, ipak, uslovno prihvatila sve zahteve iz ultimatuma, osim tačke broj šest, koja je narušavala suverenitet Kraljevine Srbije i koja je bila u suprotnosti sa Ustavom. Austrougarska vlada nije bila zadovoljna odgovorom Srbije, pa joj je 28. jula objavila rat, čime je aktiviran niz savezništava koja su pokrenula lančanu reakciju objava rata. Rusija je reagovala objavivši delimičnu, a zatim i opštu mobilizaciju snaga na granici sa Austrougarskom. Nemačka je 1. avgusta objavila rat Rusiji, a dva dana kasnije i Francuskoj. Tokom napada na Francusku, nemačke snage koje su napredovale prema Parizu ušle su u Belgiju i time narušile njenu neutralnost, zbog čega je V. Britanija ušla u rat. Stupanjem Britanije u rat, pet od šest evropskih sila našlo se u najvećem kontinentalnom sukobu u Evropi još od Napoleonovih ratova. Do kraja avgusta 1914, veći deo Evrope bio je u ratu.

Tok rata

Borbe su u početku vođene na tri glavna fronta: Zapadnom, Istočnom i Balkanskom. Ulaskom Turske u rat, 2. novembra 1914, bitke su vođene i oko Dardanela, između Turske i V. Britanije, a pred kraj 1915. otvorena su još dva glavna fronta – Italijanski i Solunski. Najveće bitke Prvog svetskog rata odvijale su se na Zapadnom frontu tokom 1916. godine. U nameri da konačno slomi Francusku odbranu, Nemačka je 21. februara 1916. napala dobro utvrđeni grad Verden. Kao pomoć francuskoj vojsci, Englezi su pokrenuli ofanzivu na reci Somi, a Rusi Brusilovljevu ofanzivu, s ciljem da rasterete odbranu Verdena. Bitka je okončana 19. decembra iste godine, a Francuska se, uz velike žrtve na obe strane (poginulo je oko 250 hiljada vojnika), uspela odbraniti. Iste godine vođena je i najveća pomorska bitka Prvog svetskog rata, kod Jitlanda u Danskoj.

Bitka kod Jitlanda, vođena između britanske i nemačke flote, odigrala se u Severnom moru, kod Jitlanda, ispred Skageraka. U toj bici učestvovalo je oko 240 brodova, a nadmoćnost je bila na strani britanske flote. Borba je trajala samo dva dana: 31. maja i 1. juna 1916. godine. Bitka je bila žestoka: Britanci su izgubili 14 brodova (6 teških i 8 lakih) i 6200 ljudi, a Nemci 11 brodova (2 teška i 9 lakih) i 2500 ljudi. Iz tih podataka moglo bi se zaključiti da je nemačka flota odnela pobedu. Međutim, snažnija britanska flota lakše je podnela te gubitke i njena nadmoćnost došla je do punog izražaja. Nemci nisu uspeli tom bitkom da izmene odnos snaga na moru niti da utiču na tok ratnih operacija. Bitka kod Jitlanda bila je jedna od najvećih u istoriji pomorskog rata, ali i poslednja velika na uskom bojištu.

Sjedinjene Američke Države, koje su od početka rata finansijski pomagale Antantu, objavile su rat Nemačkoj aprila 1917. godine. Američki vojnici su se znatnije angažovali na Zapadnom frontu tek tokom naredne godine, a uz njihovu pomoć francuski general Foš naterao je, u martu 1918, namačke trupe na povlačenje iz Francuske. Sredinom septembra srpske i francuske trupe počele su ofanzivu protiv Bugara i probile Solunski front. Ubrzo su Bugarska i Turska izbačene iz rata, a nakon njih i Austrougarska i Nemačka, što je dovelo do okončanja Prvog svetskog rata.

Kraj i posledice rata

Rat je okončan nizom mirovnih sporazuma, od kojih je najvažniji Versajski mir. Bugarska je prva potpisala primirje, 29. septembra 1918. u Solunu, a Osmansko carstvo kapituliralo je 30. oktobra u Mudrosu. Primirje sa Austrougarskom potpisano je 3. novembra u vili Đusti blizu Padove. Austrija i Mađarska sklopile su poseban sporazum o primirju nakon zbacivanja Habzburške monarhije. U Nemačkoj je izbila revolucija i 9. novembra je proglašena Republika, a nemački car Vilhelm II pobegao je u Holandiju, gde je dobio azil. Dva dana kasnije, 11. novembra, u železničkom vagonu u francuskom mestu Kompjenj blizu Pariza, potpisano je primirje sa Nemačkom. Formalno stanje rata između dve strane trajalo je još oko sedam meseci, sve do potpisivanja Versajskog mira sa Nemačkom, 28. juna 1919. godine. Mirovni sporazumi sa Austrijom, Mađarskom, Bugarskom i Osmanskim carstvom su potpisani kasnije.

Kanadski vojnik Džordž Lorens Prajs, koga je pogodio nemački snajper u mestu Vile Suren u Belgiji, tradicionalno se smatra poslednjom žrtvom Prvog svetskog rata. Preminuo je u 10.58 sati 11. novembra 1918, dok je mir potpisan dva minuta kasnije, u 11.00 sati.

Najuočljivija posledica rata bila je nova teritorijalna podela Evrope, gde je došlo do značajnih promena, a najviše u istočnoj i centralnoj Evropi. Sve članice Centralnih sila izgubile su teritorije, a nestala su četiri carstva: Nemačko, Austrougarsko, Osmansko i Rusko. Takođe, četiri dinastije sa svojom aristokratijom pale su nakon rata: Hoencolerni, Habzburzi, Osmanlije i Romanovi. Stvorene su nove države, a neke manje nacije, koje su vekovima bile gušene od strane Rusije, Nemačke i Austrougarske, dobile su svoje države. Nemačko carstvo je izgubilo svoje kolonije, proglašeno je odgovornim za rat i prinuđeno da plaća veliku odštetu. Austrougarsko carstvo je raspušteno, a od njegovih teritorija stvorene su Austrija, Mađarska i, u potpunosti nove države, Čehoslovačka i Kraljevina SHS. Osmansko carstvo je ukinuto, teritorije carstva van Anadolije (od kojih su kasnije nastale nove države na Bliskom istoku) su dodeljene kao protektorati silama Antante, dok je jezgro Osmanskog carstva reorganizovano u Republiku Tursku. Takođe, stvorene su države Jermenija i Gruzija. Ruska imperija, koja je izašla iz rata nakon Oktobarske revolucije, izgubila je znatan deo teritorije na zapadu na kojoj su stvorene nove države: Finska, Estonija, Letonija, Litvanija i Poljska (nakon više od jednog veka, Poljska je ponovo uspostavljena kao nezavisna država), a Rusija je postala deo Sovjetskog Saveza.

Rat je imao i duboke ekonomske posledice. Kao dodatak na to, velika epidemija španskog gripa, koja je počela u poslednjim mesecima rata, ubila je na milione ljudi u Evropi i proširila se širom sveta (od gripa je umrlo ukupno oko 50 miliona ljudi). Nakon rata osnovano je Društvo naroda, međunarodna organizacija posvećena izbegavanju budućih ratova rešavanjem sporova između država diplomatskim putem. Prvi svetski rat je označio kraj poretka koji je postojao nakon Napoleonovih ratova i bio je važan faktor koji je doprineo izbijanju Drugog svetskog rata.