Punski ratovi


Punski ratovi su tri rata koja su vođena između Rima i Kartagine u III i II veku pre n. e. Osnovni uzrok tih ratova bio je sukob interesa dveju sila koje su se širile mediteranskim prostorom – Rimske republike i Kartagine. Rimljani su bili posebno zainteresovani za širenje na Siciliju, koja je bila glavni izvor žita na Sredozemlju i koja je bila pod kontrolom Kartagine. Moć Kartagine se zasnivala na trgovini. Ona je na početku punskih ratova bila dominantna sila zapadnog Sredozemlja, sa znatnim pomorskim iskustvom i teritorijama uglavnom uz more. Imala je velike posede na ostrvima u zapadnom Sredozemlju i duž obala Španije. Rim je bio sila ograničena na Apeninsko poluostrvo.

Na kraju punskih ratova, posle pogibije stotina hiljada vojnika na obe strane, Rim osvaja Kartaginu, koju potpuno uništava, i postaje najjača sila zapadnog Sredozemlja. Oblast kojom je vladala Kartagina pretvorena je u provinciju Afriku. Završetkom makedonskih ratova, koji su vođeni u vreme punskih ratova, i pobedom nad seleukidskim kraljem Antiohom III 188. pre n. e. na istoku, Rim postaje dominantna mediteranska sila. Punski ratovi poznati su pod tim nazivom zbog latinskog naziva za stanovnike Kartagine – Puni.


punski ratovi slika


Prvi punski rat, koji je trajao od 264. pre n. e. do 241. pre n. e., vođen je radi ostvarivanja prevlasti nad Sicilijom i pomorskim putevima zapadnog Sredozemlja. Vođen je na Siciliji i u Africi, a uglavnom je bio pomorski rat. Na rimsku stranu stali su mnogi grčki gradovi. Kartagina je na početku rata imala prevlast na moru, dok su Rimljani postizali velike uspehe na Siciliji, ali nisu imali flotu koja bi se mogla suprotstaviti kartaginskoj. Kartaginski brodovi su im nanosili ogromnu štetu pustošeći obale Italije. Rimljani su zbog toga odlučili da izgrade veću flotu, a kao uzor im je poslužila jedna zarobljena kartaginska lađa. Rimski majstori su izgradili oko dve stotine ratnih brodova, trijera. Oni su uveli i jednu značajnu novinu – svaki brod je nosio spravu nazvanu „gavran”. Ta sprava je služila za prebacivanje vojnika na neprijateljski brod, što je rimskim vojnicima omogućavalo da se bore kao na suvom, jer nisu bili vični pomorskim borbama. Zahvaljujući tome, Rimljani su, 260. pre n. e., savladali kartaginsku flotu kod rta Milo, na severu Sicilije. Ohrabreni tim uspehom, Rimljani su poželeli da osvoje i samu Kartaginu, međutim legije koje su tamo uputili pretrpele su težak poraz. Rimski građani su potom odlučili da o svom trošku izgrade novu flotu.

Prvi punski rat je okončan pobedom Rima, ali uz velike gubitke u brodovima i ljudstvu na obe strane. Rimska vojska je pobedila Kartaginjane u bici kod Egatskih ostrva, 241. pre n. e., što je označilo kraj Prvog punskog rata. Rim je nametnuo Kartagini teške mirovne uslove i veliku finansijsku obavezu plaćanja ratne odštete. Sicilija je postala rimska provincija, Kartagina prestaje da bude glavna pomorska sila, dok Rim preuzima potpunu kontrolu nad zapadnim Sredozemljem. Prvi punski rat je označio početak perioda širenja Rima, tokom kojeg Rimljani preuzimaju kontrolu nad većim delom Sredozemlja.

Drugi punski rat je vođen od 218. pre n. e. do 201. pre n. e. Hanibal Barka, čuveni vojni komandant drevne Kartagine, napao je teritorije Rima počevši od Španije i kopnom marširao sa svojim trupama i slonovima sve do Italije. Hanibal je izvršio invaziju Italije sa severa i pobedio Rimljane u nekoliko bitaka, ali nikad nije uspeo da izazove razdor između Rima i njegovih saveznika. Posle prvih pobeda Kartaginjana, rimski vojskovođa i državnik Fabije Maksim Kunktator munjevito je napadao Hanibala i brzo se povlačio, sve vreme izbegavajući otvoren sukob. Prvi put kad je Rim prestao da se služi tom taktikom, pretrpeo je veliki poraz u bici kod Kane (216. pre n. e.). Međutim, taj poraz ujedinjuje Rimljane i oni, iako izmučeni, uspevaju da se okupe, pobede Hanibala i konačno ga isteraju iz Italije (203. pre n. e.).

Bitke su se odvijale i u Španiji i na Siciliji, a poslednja je vođena u Afici. Rimljani su pobedili Kartaginjane u bici kod Zame, konačnoj i odlučujućoj bici Drugog punskog rata, koja se odigrala krajem 202. pre n. e. Poražena Kartagina, koja je morala da moli za mir, i u tom ratu izgubila je i teritorije i moć. Rim je nametnuo Kartagini plaćanje ratne odštete i zabranio joj da ima vojsku bez njegove dozvole.

Treći punski rat je bio, u stvari, opsada Kartagine od 149. pre n. e. do proleća 146. pre n. e. Rimljani su strepeli od Kartagine, iako je ona posle Drugog punskog rata ostala potpuno nemoćna. Zbog toga su napali Kartaginu, koja je na kraju rata sravnjena sa zemljom, a njeni stanovnici postali su robovi. Teritorija Kartagine postaje rimska provincija Afrika (Rimljani su novu provinciju nazvali Afrika, po plemenu Afri, koje je živelo na toj teritoriji). Tako Rim uspostavlja potpunu kontrolu nad zapadnim Sredozemljem.