Renesansa


Renesansa označava razdoblje kad su se umetnost, kultura i intelektualni napori okrenuli klasičnoj umetnosti i učenjima Grčke i Rima. Tako oživljena prošlost, u kojoj su renesansni umetnici i naučnici našli nadahnuće za razvijanje i istraživanje novih ideja i postupaka, uticala je na sve umetnosti i nauku. Taj novi pristup postao je poznat kao humanizam, zato što je ohrabrivao ljude da sami postignu nešto za sebe, a ne da jednostavno kao istinu prihvate ono što su ih učili. Renesansa se javila u Italiji u XIV veku, a vrhunac je dostigla u XV i XVI veku, kad se proširila čitavom zapadnom i severnom Evropom. Pojam se koristi i za kulturnu obnovu u Engleskoj tokom VIII veka, Franačkoj državi tokom IX veka i u Evropi tokom XII veka. Naziv „renesansa” potiče od francuske reči Renaissance, što znači „preporod, obnova”.

Nadahnuti umetnošću stare Grčke i antičkog Rima, renesansni umetnici stvarali su slike i skulpture želeći da prikažu vidljiv svet i pridržavali su se matematičkih principa proporcionalnosti, harmonije i perspektive. Nova estetska načela našla su izraz u delima italijanskih umetnika kao što su Leonardo da Vinči, Sandro Botičeli, Rafaelo, Ticijan i Mikelanđelo, a Firenca je postala središte renesansne umetnosti. U književnosti, humanisti, poput Deziderija Erazma, odbacili su strogu religioznost zarad proučavanja ljudske prirode, a pisci kao što su Frančesko Petrarka i Đovani Bokačo u Italiji, Fransoa Rable u Francuskoj i Vilijam Šekspir u Engleskoj, u svojim delima bavili su se kompleksnošću ljudskog karaktera.

Astronomija

Renesansa je ohrabrivala naučnike da istraže nove ideje i ospore postojeća mišljenja. Poljski astronom Nikola Kopernik (1473–1543) ustvrdio je 1543. godine da se Sunce nalazi u centru solarnog sistema i da se sve planete kreću oko njega. Ta ideja je bila u suprotnosti sa crkvenom naukom, koja je vekovima podržavala stav o Zemlji kao središtu svemira.

Slika ispod pokazuje poredak nebeskih tela kako ga je video Kopernik.


renesansa slika1


Naučni pronalasci

Renesansni čovek bio je neko ko je mogao da radi više toga odjednom. Takav je bio Leonardo da Vinči (1452–1519), uomo universale italijanske renesanse i najpoznatiji intelektualac tog perioda. Bio je slikar, vajar, astronom, arhitekta, pronalazač; napravio je podmornicu, skafander, bušilicu, izradio je nacrte za helikopter (slika ispod) i tenk. Bavio se i anatomijom, kako bi otkrio više o tome kako čovek funkcioniše.


renesansa slika2


Umetnost

Renesansni umetnici su prikazivali ljude i predele izrazito prirodno, tako što su proučavali anatomiju i perspektivu kako bi svoje slike učinili što realističnijim. Mikelanđelo Buonaroti (1475–1564), možda najveći renesansni umetnik, stvorio je skulpture koje odišu životom, poput Davida (slika ispod), i ogromne slike, kao što je ona na svodu Sikstinske kapele u Rimu.


renesansa slika3


Mecenatstvo

Italijanske vojvode i crkveni poglavari međusobno su se takmičili u novčanom podržavanju renesansnih umetnika, a sve radi veličanja sopstvenih zemalja. Slika ispod pokazuje Lorenca de Medičija, firentinskog vojvodu od 1469. do 1492. godine, okruženog umetnicima. On se divi skulpturi koju je izradio Mikelanđelo, koji je radio za porodicu Mediči devedesetih godina XV veka, pre nego što je otišao u Rim da radi za papu.


renesansa slika4


Arhiktetura

Arhitekti tog razdoblja tražili su nadahnuće u mnogo starijim umetničkim pravcima. U svoje građevine umetali su klasične stubove, zaobljene lukove i kupole. Rad na Firentinskoj katedrali (slika ispod) započet je 1296. u srednjovekovnom gotskom stilu, ali je arhitekta Filipo Bruneleski (1377–1446) završio građevinu dodavši veličanstvenu kupolu. Ta katedrala predstavljala je uzor svim budućim renesansnim crkvama.


renesansa slika5