Argonauti – mitologija


Grčki junaci koji su, pod Jasonovim vođstvom, otplovili do Kolhide na Crnom moru da bi se domogli zlatnog runa. Ime su dobili po lađi Argo. Kad je Peliji obećao da će mu doneti zlatno runo iz Kolhide, Jason je odmah pozvao najveće grčke junake da mu se pridruže u tom velikom poduhvatu. Uz Herinu i Ateninu pomoć, on je, zajedno sa Argom i Tifijem, u podnožju Peliona, u Pagasi, sagradio lađu Argo, sa pedeset vesala. Za gradnju lađe korišćena je borovina sa Peliona, kojoj voda i vatra ne mogu da naškode. Hera ili Atena ugradila je u lađu deo hrasta iz Dodone, koji je mogao da govori i da proriče. Po savetima svog vaspitača kentaura Hirona ili delfskog proročišta, Jason je skupio pedeset ili šezdeset drugova.

Većina učesnika tog pohoda su junaci iz Tesalije i Beotije: Arg, Friksov sin, i njegova braća Kitisor, Melan i Frontid, zatim Askalaf, Jalmen, Ergin, Admet, Ifiklo, Akast, Periklimen, Alastor, Nelej, Kenej, Koron, Piritoj, Faler, Mops, Telamon, Eurition i Aktor. Od Argivaca, u pohodu su učestvovali Arg, Amfijaraj, Talaj, Eurijal i njegov brat Ifit, zatim Nauplije, Eurimedont i prorok Idmon; od Tegejaca – Ankaj, Kefej, Atalanta i Amfidamant; od Lakonaca – Kastor i Polideuk, Ida i Linkej, zatim Eliđanin Augija i, najzad, Herakle, najslavniji od svih Peloponežana. Kasnije su, pod atičkim uticajem, u Argonaute ubrajani Tezej i But, a pod uticajem maloazijskih Grka – Ergin iz Mileta i Ankaj sa Samosa. Kao učesnici pohoda označeni su i Borejini sinovi Kalej i Zet, zatim Meleagar, Heraklov brat Ifikle, Orfej i drugi.


argonauti slika


Junaci su se skupili u Pagasi i prineli žrtvu Apolonu. Prema predznacima, Idmon je prorekao da će se svi učesnici pohoda, osim jednog (samog Idmona), srećno vratiti u domovinu. Junaci su zatim kockom odredili mesta za veslima. Dužnost krmanoša poverena je Tifiju, za izviđača je izabran Linkej, a Orfej je dobio zadatak da svojom pesmom daje takt veslačima. Na putu za Kolhidu, Argonauti su se prvi put zaustavili kod Afete, da bi lađu snabdeli vodom. Neki pričaju da ih je Herakle već tu napustio ili zato što je, pošavši na izvor, zalutao, ili što lađa nije mogla dalje da ga nosi. Gonjeni burom, Argonauti su doplovili do ostrva Lemnosa. Tim ostrvom vladale su žene, koje su neprijateljski dočekale junake, ali kad su se ovi obavezali da će im prići kao suprugama, njihova mržnja se pretvorila u strasnu ljubav. Jason je uzeo za sebe kraljicu Hipsipilu, a ostali junaci, izuzev Herakla, predali su se uživanju sa Lemljankama i zaboravili na dalek put i težak zadatak koji ih čeka. Na Lemnosu su ostali jednu godinu ili dve, a na Argo su se ukrcali ili po Heraklovom nagovoru ili privučeni Orfejevom pesmom. Za sobom su ostavili brojno potomstvo, uglavnom sinove, kojima su majke dale imena očeva. Po Orfejevom savetu, Argonauti su na daljem putu svratili i na ostrvo Samotraku, gde su svetilištu samotračkih božanstava darovali zlatne posude i posvetili se u tamošnje misterije. Priča se da je Herakle, pre nego što su prošli kroz Helespont, u Troadi spasao Hesionu. Na putu ka Bosforu stigli su do Kizika, gde su živeli Posejdonovi potomci Dolioni; tu ih je kralj Kizik prijateljski primio. U međuvremenu, čuvare Arga napali su šestoruki sinovi majke Zemlje, koje je Herakle savladao. Sledeće večeri Argonauti su nastavili put, ali ih je u toku noći bura ponovo bacila na kizičku obalu. Dolioni, uvereni da se u njihovu zemlju iskrcavaju gusari, napali su Argonaute i, u žestokoj noćnoj borbi, Jason je ubio kralja Kizika. U zoru je otkrivena zabuna; staro prijateljstvo je uspostavljeno, a Jason je sa drugovima učestvovao u veličanstvenim pogrebnim igrama priređenim povodom kraljeve smrti. Klejto, kraljeva mlada supruga, u očajanju se obesila, a od suza, koje su za njom prolile nimfe, nastao je izvor nazvan njenim imenom.

Zbog nepovoljnih vetrova, Argonauti su još dvanaest dana ostali u Kiziku. Boginja Hera poslala je vodomara da svojim cvrkutom saopšti proroku Mopsu da Argonauti, zbog ubistva dece majke Zemlje, treba da posvete statuu Kibele na planini Dindimi. Tek kad su postavili statuu, more se stišalo i Argonauti su nastavili plovidbu. Da bi što pre stigli do cilja, Herakle ih je podstakao na takmičenje u veslanju, ali kad su stigli do Mizije, do ušća reke Hij, Heraklu je puklo veslo. Da bi nabavili novo veslo i snabdeli lađu vodom, Argonauti su se na tom mestu iskrcali. Dok se pripremala večera, Herakle je krenuo u šumu da nađe drvo za veslo, a njegov ljubimac Hila pošao je da traži vodu. Na izvoru Pegi, Hila je naišao na nimfe, koje su ga, očarane njegovom lepotom, namamile do vode i utopile (slika ispod). Polifem je čuo krike lepog mladića i požurio da ga spase. Usput je sreo Herakla; dok su oni uzaludno tragali za Hilom, Argonauti su nastavili put.


argonauti slika3


Argo je zatim doplovio do zemlje Bebrika, kojom je vladao kralj Amik. On je izašao na obalu i zahtevao od Argonauta da se jedan od njihovih prvaka ogleda sa njim u pesničanju pre nego što im dozvoli da uzmu vodu. Polideuk je prihvatio taj poziv, savladao Amika, vezao ga, a zatim ga ubio ili prisilio da Argonautima da vodu. Da bi osvetili kralja, Bebrici su napali Polideuka i njegovu družinu, ali su ubrzo bili savladani i nagnani u bekstvo. Sutradan su Argonauti stigli na Bosfor i iskrcali se na istočnu obalu Trakije, u zemlju kralja Fineja. Kralj je znao da proriče budućnost, ali su ga bogovi lišili vida i kaznili ga na taj način što su mu harpije uvek otimale ili zagađivale hranu. Finej je obećao Argonautima da će im, ako ga oslobode harpija, dati uputstva kako da dođu do Kolhide. Taj zadatak preuzeli su na sebe Borejini krilati sinovi – Kalej i Zet (slika ispod). Neki pričaju da su oni ubili harpije, a neki – da su ih progonili do Strofadskih ostrva, gde su se one zaklele vodama Stiksa da će Fineja ostaviti na miru. Kad se oslobodio harpija, Finej je poučio Argonaute kako do provedu lađu između plavih stena Simplegada, a zatim im je dao vodiča i označio glavne etape njihovog daljeg puta.


argonauti slika1


Na izlasku iz Bosfora, Argonauti su se našli pred Simplegadskim stenama, koje su se stalno spajale i razdvajale, mrveći i uništavajući svaki brod koji bi pokušao da prođe između njih. Po Finejevom savetu, Eufem je pustio golubicu ispred Arga; na to su se stene sklopile iščupavši samo nekoliko pera iz repa ptice, a zatim su se ponovo razdvojile. Tada su Argonauti, uz Ateninu i Herinu pomoć, snažno zaveslali i prošli između stena, žrtvujući pri tom samo ukras na zadnjem delu lađe. Od tog vremena stene su se učvrstile na obalama moreuza i sve lađe mogle su bezbedno da ulaze u Crno more.

Argonauti su zatim plovili južnom obalom Ponta i stigli na ostrvo Tiniju, gde im se ukazao Apolon u božanskom sjaju. Pošto su tu Apolonu ustanovili kult, nastavili su put i stigli u zemlju Marijandina, gde ih je srdačno primio kralj Lik, Tantalov unuk. Tu je divlji vepar ubio proroka Idmona. Dok su pogrebne svečanosti u njegovu čast još bile u toku, iznenada je umro i krmanoš Tifij. Njegovu dužnost preuzeo je Ankaj ili Ergin. Pred polazak Argonauta iz zemlje Marijandina njima se, kao vodič, pridružio Daskil, sin kralja Lika.

Posle duže plovidbe, Argonauti su stigli u Paflagoniju, u grad Sinopu, gde im se pridružio Autolik sa svojom braćom. Argo je zatim plovio pored zemlje Amazonki i Haliba, čuvenih prerađivača gvožđa, a onda je stigao do malog Aresovog ostrva Aretije, gde ih je jato ptica zasulo oštrim bronzanim perjem. Zveketom oružja Argonauti su oterali te opasne ptice i one su, sve do jedne, odletele u Skitiju. Na istom ostrvu oni su sreli Friksove sinove – Arga, Kitisora, Melana i Frontida, koje je tu bacila bura pri povratku u Grčku. Oni su se pridružili Argonautima i krenuli sa njima u Kolhidu.

Ubrzo su Argonauti ugledali vrhove Kavkaza. Rekom Fasis ušli su u Kolhidu, u zemlju kralja Ejeta, Helijevog sina. Jason je stupio pred kralja i izložio mu razlog svog dolaska, ali je Ejet, sećajući se jednog starog proročanstva i zabrinut za svoju krunu i život, odlučio da ga uništi. On je obećao Jasonu zlatno runo, ali pod uslovom da uspešno obavi nekoliko zadataka, od kojih je najteži – ujarmljivanje dva divlja bika. Ti bikovi, koje je Ejetu poklonio Hefest, imali su gvozdene papke i plameni dah. Iako dotad nisu znali za jaram, Jason je dobio zadatak da sa njima poore njivu i da u brazde poseje preostale zube Aresovog zmaja, koje je iz Tebe prenela Atena i predala Ejetu. Taj teški zadatak Jason ne bi nikad izvršio da mu nije pomogla Ejetova kćerka Medeja. Atena, Hera i Afrodita nagovorile su Erosa da strelom rani Medejino srce i ispuni ga ljubavlju prema Jasonu. Medeja je obećala junaku pomoć pod uslovom da se njome oženi i odvede je u Grčku. Kad joj je Jason obećao večnu ljubav, Medeja mu je dala čarobni melem od šafrana koji je nikao iz Prometejeve krvi (slika ispod). Tim melemom, koji je štitio od vatre i gvožđa, Jason je namazao telo, štit i mač, a zatim je ujarmio Hefestove bikove i poorao njivu. Iz posejanih zmajevih zuba nikli su naoružani džinovi, ali je Jason, po Medejinom savetu, među njih bacio kamen, oko kojeg su oni zametnuli borbu. To je junak iskoristio i bez teškoće ih savladao. Kad je zatražio zlatno runo, Ejet je odbio da ispuni datu reč i zapretio da će spaliti Argo i poubijati njegovu posadu. U međuvremenu, Medeja je odvela Jasona u Aresov gaj, gde je na hrastovom drvetu visilo zlatno runo, koje je brižno čuvao ogroman zmaj, rođen iz krvi nekog čudovišta. Jason je ubio zmaja ili ga je Medeja uspavala mađijama. Kad su se domogli zlatnog runa, Argonauti su se sa Medejom odmah ukrcali na Argo i žurno otplovili iz Kolhide. Ejet je naredio svojim ljudima da uhvate begunce. Da bi zadržala gonioce, Medeja je ubila svog polubrata Apsirta, a zatim je deo po deo njegovog tela bacala u more; dok su Kolhiđani skupljali Apsirtovo raskomadano telo, Argo je daleko otplovio i umakao Ejetovim lađama.


argonauti slika2


O povratku Argonauta poznato je nekoliko predanja. Prema starijem predanju, oni su iz Fasisa uplovili u Okean, a zatim su krenuli ka jugu i, preko Eritrejskog mora, stigli u Libijsku pustinju, gde su lađu dvanaest dana nosili na ramenima. Preko Tritonskog jezera ili Nila uplovili su u Sredozemno more. Neki pripovedaju da su se Argonauti vratili istim putem kojim su i došli u Kolhidu. Kasnije se verovalo da su uplovili u zapadna mora, i to ili Tanaisom, od čijeg su izvora do Severnog mora nosili lađu na ramenima, ili Istrom (Dunavom). Od Severnog mora došli su do Heraklovih stubova i uplovili u Sredozemno more. Drugi kažu da su se ka zapadu kretali rukavcem Dunav, odakle su morali da nose lađu na ramenima ili da je guraju na oblicama sve do jedne reke koja se uliva u Jadransko more.

Argonauti su pri povratku doživeli brojna iskušenja. Kad je ubijen Apsirt, Zevs je planuo gnevom i poslao buru, koja ih je vratila na sever. Proročki deo lađe Argo saopštio je junacima da se Zevsov bes neće smiriti sve dok ih čarobnica Kirka ne očisti od greha. Zbog toga su Argonauti, preko Poa i Rone, prošli zemljama Ligura i Kelta, a odatle plovili duž etrurske obale i stigli do Kirkinog ostrva Eje. Tu je Kirka očistila Jasona i Medeju od ubistva, ali je odbila da im pruži gostoprimstvo.

Dalja putovanja Argonauta umnogome se podudaraju sa Odisejevim lutanjima. Oni su najpre prošli kraj Ostrva sirena i svi bi nastradali da Orfejeva pesma nije nadjačala glasove tih čudnih bića. Samo je Atinjanin But, privučen njihovom zanosnom pesmom, skočio u more. Pošto su prošli pored Scile i Haribde i kraj Helijevih goveda na ostrvu Trinakiji, Argonauti su dospeli do feačke zemlje, do ostrva Korkire (Krf). Na dvoru kralja Alkinoja sreli su grupu Kolhiđana, koja je od kralja zahtevala da im izruči Medeju. Pošto se posavetovao sa mudrom suprugom Aretom, Alkinoj je obećao Kolhiđanima da će im predati Medeju ako je ona još devica. Areta je u potaji pripremila Jasonovu i Medejinu svadbu i, u toku noći, oni su se venčali. Kad je svanulo, svima je bilo poznato da je Medeja Jasonova supruga. Kako Kolhiđani nisu smeli da se vrate Ejetu bez Medeje, neki od njih ostali su na Korkiri, a drugi su otišli na sever i sagradili grad Pulu, u Istri.

Kad su Argonauti krenuli sa Korkire, njihovu lađu zahvatila je bura i bacila na obale Libije. Junaci su uz najveće teškoće preneli lađu na ramenima do Tritonskog jezera. Tu im je Triton pomogao da izađu na Sredozemno more. Kad su doplovili do Krita, na obali ih je sačekao bronzani stražar Tal, koji je na lađu bacao stene, kako bi sprečio iskrcavanje Argonauta. Medeja je savladala Tala ili pogledom ili čarobnim napitkom, a neki pričaju da ga je ustrelio Peant. Argonauti su se iskrcali na Krit i, pošto su podigli svetilište Minojskoj Ateni, nastavili su put ka Grčkoj. Lađu je tokom naredne noći zahvatila strašna bura, tako da su se Argonauti našli u najvećoj opasnosti. Na Jasonovu molbu da im pokaže put u tami, Apolon je munjom osvetlio ostrvo Anafu. Argonauti su se iskrcali na to ostrvo i odmah podigli Apolonu žrtvenik, ali su umesto vina izlili na njega vodu. Ta neuobičajena žrtva izazvala je smeh i pošalice kod feačkih robinja, koje je kraljica Areta darovala Medeji. Zbog toga je žrtva koja se kasnije prinosila Apolonu na tom ostrvu bila propraćena šalama i veseljem. Na daljem putu Argonauti su se iskrcali na ostrvo Eginu, a odatle su, bez teškoća, stigli u Jolk. Pošto je predao Peliji zlatno runo, Jason je lađu Argo poslao u Istam i posvetio je Posejdonu.

Prvobitno jezgro mita o Argonautima čine događaji vezani za najstariju grčku (ahajsku) kolonizaciju crnomorskih obala (mikensko doba); kasnije su se za osnovnu priču vezale brojne lokalne legende i uspomene na mlađu grčku kolonizaciju VIII–VI veka stare ere. Taj mit se zasniva na traganjima Grka za bogatstvima severnih i zapadnih obala Ponta, prvenstveno za metalima. Poznato je da su Kolhiđani ispirali zlato iz reka pomoću ovčjeg runa.

Scene iz mita o Argonautima često su predstavljane u antičkoj monumentalnoj i zanatskoj umetnosti. Lađa Argo prikazana je već na metopi riznice Sikionaca u Delfima (posle 560. godine stare ere). Iz sredine V veka stare ere najpoznatija je predstava Herakla koji kori Argonaute (na jednom crvenofiguralnom atičkom krateru), a iz IV veka stare ere – prikaz Argonauta u zemlji Bebrika (na Fikoronskoj cisti) i uspavljivanje Tala (na jednoj vazi iz Ruva).

Iz antike su sačuvana tri epa o Argonautima, i to: Argonautika Apolonija sa Rodosa (pre 270. godine stare ere), Argonautika Valerija Flaka (I vek) i Orfička Argonautika (IV–VI vek).


Literatura:
• Dragoslav Srejović – Aleksandrina Cermanović-Kuzmanović, Rečnik grčke i rimske mitologije, drugo izdanje, Beograd: Srpska književna zadruga, 1987