Jupiter – mitologija


Prastaro italsko božanstvo neba, vremena i munja, vrhovni bog rimskog panteona, čiji je kult imao najveći državni i politički značaj. U Rimu i celoj Italiji Jupiter je poštovan najpre na vrhovima brda. Njegova najstarija svetilišta nalazila su se na Kapitolu (Iuppiter Feretrius), na Eskvilinu (Iuppiter Fagutalis), na Monte Kavu (Iuppiter Latiaris) i na Ciminiju (Iuppiter Ciminius). Kao bogu neba i svetlosti posvećeni su mu svi dani punog Meseca u godini (ide), kad svetlost ne nestaje sa nebeskog svoda. Svakog meseca na taj dan, koji je u starom rimskom kalendaru označen kao praznik (feriae Iovis), vrhovni sveštenik je na Kapitolu žrtvovao Jupiteru belu ovcu. Kao bogu svetlosti i neba, Jupiteru su posvećeni i praznici grožđa – ploda koji je u najvećoj zavisnosti od vremenskih prilika. Po vinogradima je 19. avgusta u njegovu čast slavljen praznik Vinalia rustica, a na početku berbe grožđa, vrhovni sveštenik je Jupiteru žrtvovao jagnje. Kraj berbe takođe je obeležen Jupiterovim praznikom – Meditrinalije (Meditrinalia), koji je svetkovan 11. oktobra. O tom prazniku prvi put se točila šira, a na treći Jupiterov praznik, Vinalia priora (23. april), u grad se unosilo i točilo prevrelo prošlogodišnje vino. Manje su jasne Jupiterove funkcije u vezi sa tri ostala njegova praznika: Poplifugia (5. jul), Regifugium (24. februar) i jednog praznika koji pada na Dan mrtvih (23. decembar).

Kao bog neba i munja, Jupiter se naziva Fulgur. Svako mesto pogođeno gromom ograđivano je kamenjem (puteal). Munje koje baca Jupiter dele se na munje dana (fulgur dium) i munje noći (fulgur summanium). Kao bog noćnih munja Jupiter je poistovećen sa Sumanom (gospodar noćnih munja) i Vejovisom (božanstvo nejasnih funkcija, koje je možda nastalo izdvajanjem negativnih Jupiterovih funkcija, odnosno on je Jupiter koji se sveti i donosi zlo). Jupiter je poštovan i kao bog kiše (Iuppiter Elicius, Iuppiter Pluvialis). U vreme suša, upućivane su mu molbe za kišu; svečana povorka sveštenika, magistrata i bosonogih matrona raspuštene kose donosila je na Kapitol kamen koji je zatvarao mundus (lapis manalis), a zatim je preko njega izlivana voda. Kao bog kiše, Jupiter je povezan sa plodnošću zemlje i staroitalskim bogom Liberom (Iuppiter Liber). Od zaštitnika polja i plodnih njiva, Jupiter postaje i čuvar njihovih međa (Iuppiter Terminus).

Jupiteru su vrlo rano pridodate nove funkcije, po kojima je postao vrhovno božanstvo rimske religije. Prema predanju, već je Romul podigao na Kapitolu svetilište Jupiteru Feretriju, u kojem je poštovan jedan kamen (Iuppiter Lapis). U tom svetilištu, koje je kasnije obnovio Avgust, Romul je posvetio Jupiteru ratnu opremu koju je oduzeo neprijatelju. Stoga su i kasnije ratni trofeji i neprijateljsko oružje zavetovani Jupiteru Feretriju. Tako je Jupiter od boga gromovnika postao božanstvo koje osigurava pobedu u ratu i jemči datu reč između naroda, država i pojedinaca (Dius Fidius).


jupiter slika


Kapitolski Jupiter (Iuppiter Optimus Maximus), „najbolji i najveći”, ustanovljen pod etrurskim kraljevima, vrhovni je bog rimske države. Njemu su prinosili žrtve mladići kad su stupali u muževne godine, a konzuli su mu polagali zakletvu pri preuzimanju dužnosti. Posle izvojevane pobede u ratu, trijumfator je oblačio odeću koja je podražavala odeću na Jupiterovoj kultnoj statui, odnosno on je oličavao samog Jupitera.

Jupiter donosi Rimljanima pobedu (Iuppiter Victor) i zaustavlja neprijatelje (Iuppiter Stator). U Lacijumu, na vrhu Albanskih planina, podignut mu je hram kao pokrovitelju Latinskog saveza (Iuppiter Latiaris).

Jupiterovi hramovi u Rimu najčešće su povezani sa događajima značajnim za rimsku istoriju. Hram Jupitera Feretrija na Kapitolu i hram Jupitera Statora ispod Palatina podigao je Romul posle pobede nad kraljem Akronom odnosno posle poraza Sabinjana. U hramu na Kapitolu čuvane su sibilske knjige (knjige proročanstava, koje su se mogle otvoriti samo po naređenju Senata), svi važni dokumenti i brojni zakoni.

U svim provincijama poštovan je Kapitolski Jupiter; prvi zadatak arhitekata bio je da u provincijskim gradovima sagrade hram, sličan onom na Kapitolu, u čast velike trijade – Jupitera, Junone i Minerve. U istočnim provincijama Rimskog carstva, Jupiter je poistovećen sa lokalnim božanstvima, sa bogom iz Dolihe (Iuppiter Dolichenus), Sabazijem ili Amonom.

U najstarijim Jupiterovim svetilištima nije bilo kultnih statua, odnosno Jupiter je simbolizovan svetim kamenom. Prvu Jupiterovu kultnu statuu u hramu na Kapitolu izradio je Vulka iz Veja. Ta statua bila je od pečene zemlje i predstavljala je Jupitera kao bradatog muškarca, koji u desnici drži munju. Lice te statue premazivano je o praznicima crvenom bojom. Predstave Jupitera na republikanskom novcu rađene su pod uticajem grčke ikonografije, po uzoru na predstave Zevsa, sa munjom, skiptrom ili orlom u ruci. Na medaljonima Trajana, Hadrijana i Antonina Pija često je prikazivana kapitolska trijada (Jupiter, Junona, Minerva).


Literatura:
• Dragoslav Srejović – Aleksandrina Cermanović-Kuzmanović, Rečnik grčke i rimske mitologije, drugo izdanje, Beograd: Srpska književna zadruga, 1987