Alfred Nobel


a. nobel Rođen je 21. oktobra 1833. u Stokholmu. Bio je švedski hemičar, industrijalac, pronalazač i filantrop. Registrovao je 355 patenata, a pronalaskom dinamita stekao je ogromno bogatstvo i slavu (mnogi njegovi pronalasci, kao što su, na primer, skaj i veštačka svila, nemaju veze sa eksplozivima). Nobel je 1865. počeo da proizvodi gliceril-trinitrat (nitroglicerin, koji je otkrio italijanski hemičar Askanio Sobrero 1847. godine), koji je bio nebezbedan za rukovanje i često je dolazilo do nesrećnih slučajeva – jednom prilikom je njegova fabrika odletela u vazduh. Njegovi pokušaji da pronađe bezbedan način za čuvanje i prenošenje nitroglicerina za rezultat su imali pronalazak dinamita i eksplozivnih štapina. Naime, Nobel je otkrio da je eksploziv bezbedan ako ga apsorbuje kiselgur (infuzorna zemlja), i tu mešavinu je prodavao u šipkama premazanim voskom, kao dinamit, koji je patentirao 1867. godine. Nobel je 14. jula iste godine prvi put javno demonstrirao dinamit, u kamenolomu pored engleskog grada Redhila. Nastavio je sa razvijanjem još moćnijih eksploziva i sa pravljenjem i usavršavanjem detonatora za eksplozive koji se ne aktiviraju jednostavnim paljenjem, na primer šibicom.

Nobel je bio kompleksna ličnost, istovremeno dinamična i smirena; po ubeđenju je bio pacifista, ali je istovremeno bio obeležen i kao „trgovac smrću”, zbog činjenice da je izumeo eksplozive koji su korišćeni u ratovima. Možda da bi opovrgao taj nadimak, najveći deo svog ogromnog bogatstva, zarađenog od prodaje eksploziva širom sveta i od kamata na naftu, položio je u fond i utemeljio Nobelovu nagradu, koja će ubrzo postati najuglednija međunarodna nagrada. Naime, testamentom iz novembra 1895. godine Nobel je ostavio 94% svog bogatstva (oko 9,2 miliona dolara) radi osnivanja fonda za dodelu nagrada za vanredna dostignuća iz pet oblasti (fizike, hemije, medicine, književnosti i za mir), sa namerom da nadomesti zlo koje je učinjeno dinamitom. Umro je 10. decembra 1896. u Sanremu, Italija.

Jedan hemijski element, otkriven 1957. godine, po njemu je nazvan nobelijum (redni broj 102 u periodnom sistemu elemenata).


Nobelova nagrada

To je nagrada koju godišnje dodeljuju četiri institucije (tri švedske i jedna norveška) iz fonda koji je osnovan po testamentu Alfreda Nobela. Testamentom je tačno određeno da se nagrada dodeljuje „onima koji su u protekloj godini dali najveći doprinos sveopštem dobru čovečanstva.” Od 1901. godine, svakog 10. decembra (na dan Nobelove smrti), dodeljuje se nagrada za fiziku, hemiju, medicinu, književnost i mir. Švedska centralna banka je 1968. ustanovila i šestu nagradu, za ekonomiju, koja se od 1969. dodeljuje zajedno sa ostalim nagradama. Pet nagrada dodeljuje Kraljevska švedska akademija u Stokholmu, a nagradu za mir Nobelov komitet u Oslu (razlog što Norveška dodeljuje jednu nagradu jeste taj što su u vreme Nobelove smrti Norveška i Švedska bile u personalnoj uniji, poznatoj kao švedsko-norveška unija).

Nobelova nagrada je prvi put dodeljena 10. decembra 1901. godine, a prvi dobitnik bio je nemački fizičar Vilhelm Rendgen, za otkriće iks zraka. Nobelova nagrada se smatra za najuglednije priznanje na svetu.