Franc List


f. list Rođen je 22. oktobra 1811. u Rajdingu, Mađarska. Bio je mađarski kompozitor i pijanista. Ohrabrivan od svog oca, koji je bio talentovan amaterski muzičar, List je rano razvio interesovanje za muziku i počeo da komponuje sa osam godina. Klavir je učio sa austrijskim pijanistom i kompozitorom Karlom Černijem, a kompoziciju sa italijanskim kompozitorom Antoniom Salierijem u Beču, gde je imao debi 1822. godine. Posle uspeha u Parizu (1823), imao je turneju po Evropi, ali prerana smrt njegovog oca (1828) i nesrećna ljubavna veza izazvale su u njemu želju da napusti muziku i postane sveštenik. Kada je 1831. slušao violinistu Nikola Paganinija kako svira, bio je inspirisan da usavrši sopstvenu tehniku i da komponuje svoja prva zrela dela, među kojima su Transcendentalne etide (1837) i Paganini etida (1839). Iz ljubavne veze sa groficom Mari D’Agu rodila se kćerka Kozima, koja će se udati za njegovog prijatelja, nemačkog kompozitora Riharda Vagnera.

Listova briljantnost i uspeh bili su na vrhuncu četrdesetih godina XIX veka, kada je kao virtuoz imao turneje po Evropi, na kojima je doživeo veliku slavu i ogroman uspeh zbog svog elana, energičnosti i zapanjujuće tehnike. Sa koncertima je prestao krajem četrdesetih godina XIX veka i posvetio se komponovanju i izučavanju dela progresivnih kompozitora. Kada je napustio karijeru putujućeg virtuoza (na vrhuncu popularnosti, u 36. godini), postao je muzički direktor na dvoru velikog vojvode u Vajmaru. Svoj položaj koristio je da promoviše ono što je nazivao „muzikom budućnosti”, koju su stvarali Rihard Vagner i Ektor Berlioz. Sredinom XIX veka napisao je neka od svojih najambicioznijih dela, kao što su Sonata za klavir u h-molu (1853) i Simfonija Faust (1854). Godine 1865. dobio je niži čin rimokatoličke crkve, mada nikada nije postao sveštenik. Njegovi kasniji radovi značajni su po tome što su bili najava razvitka atonalne muzike XX veka preko hromatske harmonije. Umro je 31. jula 1886. u Bajrojtu, Nemačka.