Hiperbola je stilska figura koju karakteriše preuveličavanje, preterivanje u izrazu. Njome se pojave, bića i predmeti preuveličavaju radi postizanja jačeg stilskog efekta ili radi naglašavanja nekog emocionalnog stava. Može biti opravdana i osećajna kada je prirodna i iskrena. Hiperbola je veoma česta u književnosti, ali i u svakodnevnom govoru. Njenom pravilnom upotrebom postiže se slikovitost i veća emocionalnost kod čitaoca. Naziv potiče od grčke reči hyperbole, što znači „preterivanje, prebacivanje”.
Hiperbole mogu biti i banalne, nelogične, neukusne (gube svoju izražajnu moć), npr.: milion puta sam ti rekla da to ne radiš; pući ću od smeha; sravnili su sve sa zemljom.
Primeri
1. Iz narodne epske pesme Kosančić Ivan uhodi Turke:
„Svi mi da se u so pretvorimo, ne bi Turkom ručak osolili.”
2. Petar P. Njegoš, iz epa Gorski vijenac:
„Kad je viđeh đe se smije mlada, svijet mi se oko glave vrti.”
3. Ivan Mažuranić, iz pesme Smrt Smail-age Čengića:
„Rijekom krvca poljem teče.”