Pravopis srpskog jezika


Pravopis ili ortografija (od grčkih reči orthós ’prav’ i gráphein ’pisati’) jeste skup opštih važećih pravila pisanja nekog jezika, tj. prihvaćen sistem načina pisanja reči i znakova interpunkcije u nekom jeziku. Pisanje uz nepoštovanje nekog od tih pravila naziva se pravopisna greška.

Kod pravopisa u pismima zasnovanim na azbuci (ili abecedi) razlikuju se dva koncepta:
1. fonološki – teži jednostavnoj vezi između glasova i reči (pravila pisanja se zasnivaju na izgovoru glasova),
2. morfološki – zasniva se na gramatičkim ili jezičko-istorijskim etimološkim zavisnostima između reči ili njihovih deklinacija, konjugacija ili komparacija.

Srpski jezik pripada grupi jezika čiji se pravopis zasniva na fonološkom konceptu, kao i bugarski, italijanski, ruski, španski i turski jezik.

Ovde možete pronaći osnovna pravopisna pravila srpskog jezika. Detaljno je objašnjena upotreba velikog i malog početnog slova, kao i sastavljeno i rastavljeno pisanje reči. Za svako pravilo dati su brojni primeri. Takođe, na stranici „Pravilno – nepravilno” možete pročitati kako se pravilno pišu reči koje se najčešće pišu (i izgovaraju) pogrešno.