Nervni slom


Nervni slom je sve češća posledica modernog načina života, nerealnih zahteva u porodici i na poslu. Život savremenog čoveka se pretvorio u suludu trku u kojoj pobeđuju najbrži, najjači i ne uvek najpametniji. Svakodnevni problemi u vidu finansijskih poteškoća, prezauzetost poslom, narušeni porodični odnosi i druge životne nedaće mnoge ljude često čine uznemirenim, depresivnim i anksioznim. Kad stres i depresija postanu neizdrživi, jedna od najtežih posledica je nervni slom. Iako medicina ne prihvata taj izraz, to je uobičajeni termin koji se upotrebljava da opiše psihičko stanje osobe koja ne može da funkcioniše u svakodnevnom životu ili ne može da se nosi sa životnim izazovima.

Stalnu napetost ne mogu svi da izdrže. Mnogi ljudi počinju da pate od stresa, koji se postepeno akumulira, i kad u organizmu za njega više nema mesta, on se kao lavina obrušava na okolinu u formi nervnog sloma. Nervni slom je, zapravo, slom psihičkih odbrana čoveka, odbrana od nakupljenih bolnih osećanja, i to na takav način da dolazi do dezintegracije normalnog psihičkog funkcionisanja, što je često praćeno regresijom, tj. vraćanjem na niže nivoe funkcionisanja. Nervni slom je destruktivna pojava jer se nešto u čoveku ruši, a ništa novo ne dobija. Burna psihička zbivanja (psihička kriza) ponekad mogu biti uvod u jedno kvalitativno novo i zdravije stanje duše (na primer tokom dobre psihoterapije), ali kod nervnog sloma to nije slučaj.

Simptomi nervnog sloma

Postoji više simptoma koji ukazuju na mogućnost da neka osoba doživi nervni slom, a psiholozi izdvajaju deset najčešćih simptoma koji mogu poslužiti kao prilično pouzdan putokaz da li nekoj osobi preti nervni slom:
1. Ugrožena osoba oseća hroničan umor i slabost.
2. Molbe bližnjih ili kolega izazivaju kod njega pakost i ljutnju.
3. Osoba na ivici nervnog sloma sklona je samokritici – krivi sebe za to što se miri sa situacijom.
4. Preterano je razdražljiva.
5. Veruje da je okružena neprijateljima i da nema gde da se sakrije.
6. Reči i postupci koji ranije kod nje nisu izazivali nikakve emocije, sada je bolno pogađaju. Stalno joj se čini da je vređaju i zadirkuju.
7. Nervni slom često nagoveštavaju jake glavobolje i loše varenje.
8. Pred nervnim slomom, osoba često pati od nesanice i depresije.
9. Osećaj bespomoćnosti, karakterističan za osobu pred nervnim slomom, obično je praćen preteranom podozrivošću, a ponekad i manijom gonjenja.
10. Zbog problema sa varenjem, osoba ponekad gubi na težini.

Ako se obrati pažnja na simptome, nervni slom se može sprečiti ili znatno ublažiti. Veoma je važno da se na vreme uoče simptomi koji dovode do potpunog sloma, pa je prvi korak u sprečavanju neželjenih posledica poseta lekaru. On može da ponudi više načina lečenja, a jedan od najčešćih su antidepresivi, koji ublažavaju simptome anksioznosti, depresije ili nesanice. Osim toga, upotrebljava se i psihoterapija i savetovanje, a kad je reč o alternativnim metodima, obično se upotrebljava relaksacija preko fizičkih vežbi ili terapije u vidu joge ili refleksologije.

Stres

Svako doživljeno neprijatno iskustvo je ujedno i psihičko slamanje. Manifestuje se nesanicom, gubitkom apetita, osećajem letargije, što osobu dodatno iscrpljuje. S vremenom, oboleli sve više postaje emocionalno nestabilan, gubi samopoštovanje i poverenje u druge ljude, što još više doprinosi anksizionosti i depresiji. Između stresnog događaja i nervnog sloma može da prođe i duži period, zbog čega lekari savetuju da svako ko je imao traumatično iskustvo, bez obzira na to kada se dogodilo, potraži pomoć terapeuta i time preduhitri teške posledice. Nervni slom može nastati kao rezultat jednog jakog stresnog događaja ili kao rezultat akumulacije stresa i tada povod može biti vrlo banalan. On je bio samo poslednja kap u već punoj čaši. Tačno je da nervnom slomu mogu prethoditi različiti znakovi ili simptomi, jer organizam signalizira da je preopterećen. Unutrašnje naelektrisanje (napetost) veliko je i može se uočiti pojava iskri. Većina ljudi živi sa manjom ili većom napetošću, a i ti stresni događaji, koji su okidači lomova u duši, takođe mogu biti manji ili veći. I sam nervni slom može biti lakši ili teži, i može ostaviti manje ili veće posledice. U pojedinim slučajevima to bude manje dramatično i kraće traje, a oboleli se brže, lakše i potpunije oporavi. Međutim, nervni slom nekog drugog može potpuno uništiti, toliko da se kod takve osobe može javiti i prolazno psihotično stanje.

Važno je razlikovati dva nivoa psihičkih zbivanja. Jedan nivo je dublji i predstavlja osnovnu strukturu ličnosti koja se formira u porodici. Zavisno od kvaliteta i integrisanosti strukture ličnosti, osoba će biti manje ili više podložna stresu kasnije u životu. Drugi nivo je površniji i tiče se našeg života u odraslom dobu, sukobima sa prijateljima, ljubavnim partnerima, kolegama na poslu, komšijama. Ne treba potcenjivati taj nivo psihičkih zbivanja, ali je to ipak sfera stresnih okidača nekih mnogo dubljih sukoba u osnovnoj strukturi ličnosti.

Prava preventiva i najbolja zaštita od nervnog sloma jesu rani dobri i topli odnosi u porodici. Što je temelj ličnosti čvršći, kasniji stresovi će teže srušiti njenu psihu. Naravno, dobro je život mudro isplanirati i organizovati kako bi u njemu bilo što manje stresa.