Kad se nekome desi nešto lepo, kad mu se iznenada osmehne velika sreća, ili kad postigne uspeh u životu, u nekom poduhvatu i sl., obično se kaže da mu je pala sekira u med. Što se meda tiče, on je ovde sasvim logičan, jer, u prenesenom smislu, označava slast i zadovoljstvo, a time i sreću. Ali kako objasniti sekiru? Zašto se smatra velikom i iznenadnom srećom kad ona padne u med?
Tragajući za odgovorom na to pitanje, jezikoslovci su došli do zanimljivih i uverljivih objašnjenja porekla i značenja izraza pala sekira u med. Mada taj izraz mnogi upotrebljavaju, i uglavnom znaju šta znači, nije naodmet navesti nekoliko karakterističnih primera. J. Matešić, u svom Frazeološkom rječniku, uz odrednicu pala (upala) komu sjekira u med daje objašnjenje: „doći iznenada do velike dobiti, do položaja, do uspjeha; imati veliku sreću” i ta značenja ilustruje primerima iz dela Ive Andrića, Stevana Jakovljevića i drugih srpskih pisaca:
„Čestitam, kaže, kolega… vama je pala sekira u med.” (I. Andrić) „Sad mi je pala sekira u med. Jednom da razmrsimo i taj kajmakčalanski čvor.” (S. Jakovljević) „… jer, eto, i njemu, posle toliko službovanja, pala sjekira u med…” (D. Radić)
Stjepan Babić, pišući u časopisu Jezik o izrazu pala sjekira u med, navodi brojne primere iz dela hrvatskih pisaca, što pokazuje da je taj izraz poznat i da se često upotrebljava na celom srpskohrvatskom jezičkom području. On daje i odgovor na pitanje zašto se smatra velikom i iznenadnom srećom kad sekira padne u med. No davno pre njega pravi odgovor, mada sa dozom nagađanja, dao je Vuk Karadžić. U zbirci Srpske narodne poslovice on beleži:
„Pala (mu) sjekira u med. Srećan je. Ja ne znam kako je postala ova poslovica; da li nije, kad se isijecaju čele iz drvjeta, pa kad je duplja puna meda, te sjekira, kako se udari njom u drvo, propadne u med?”
Uz Vukovo tumačenje Babić dodaje da je, verovatnije, izraz nastao na taj način što su ljudi slučajno, sekući ili cepajući drva, iznenada nailazili na med, koji su tu nakupile odbegle ili divlje pčele.
„To sam i sam jednom u djetinjstvu doživio” – kaže taj autor. „Dovezao stric iz šume drva pa ih cijepao i naišao na med. Bila je velika radost za sve. Taj mi je doživljaj kasnije pomogao da shvatim ovu frazu sa sjekirom. Takvih je konkretnih doživljaja nekad, kad su ljudi ložili drvima što su ih sami sjekli i cijepali, zacijelo bilo više, pa se od konkretnoga prešlo k prenesenom značenju, što je u jeziku sasvim normalna pojava.”
Posle svega ovoga jasno je kako je nastao izraz pala sekira u med. To, međutim, nije šire poznato pa se mnogima činilo da je posredi nelogičnost i zato su umesto sekira počeli uzimati reč kašika (ili žlica). Tako je nastao izraz pala (mu) kašika (ili žlica) u med. Ta zamena, s obzirom na osnovno značenje frazema o kojem je reč („doći iznenada do velike sreće”), teško se može prihvatiti, jer, kad kašika padne u med, tu nema nikakvog iznenađenja. Ipak se izraz pala kašika u med susreće ponegde u životu i literaturi, iako jezičari daju prednost onom prvom (pala sekira u med), jer se njegovo poreklo i značenje daju lakše objasniti, a uz to je i izražajniji od ovog drugog.
Literatura:
• Milan Šipka, Zašto se kaže, šesto izdanje, Novi Sad: Prometej, 2010