Kako ribe dišu pod vodom?


Riblji organi za disanje načinjeni su tako da koriste kiseonik koji se nalazi u vodi. Sve ribe u telu imaju škrge (škrge podsećaju na naborane zavese, a njihova površina je nekoliko desetina puta veća od površine tela same ribe), kroz koje cirkuliše krv. Voda ulazi kroz usta ribe i izlazi kroz proreze na škrgama. Kad uđe u škrge, voda je od krvi ribe razdvojena samo izuzetno tankom opnom, debelom manje od 0,0025 mm. To znači da kiseonik treba da pređe samo to malo rastojanje da bi ušao u krv ribe. Kiseonik se kroz tu tanku opnu brzo apsorbuje, a krv, obogaćena kiseonikom, teče kroz arterije do ostatka tela, uključujući i srce, i tako snabdeva ribu svežim kiseonikom. U škrgama se istovremeno apsorbuje kiseonik i oslobađa ugljen-dioksid, koji iz krvi prelazi u vodu koja cirkuliše u škrgama.

Škrge imaju veliku površinu kako bi mogle da dođu u dodir sa mnogo vode, i tako u krvotok ribe unesu što više kiseonika. Kad se riba nađe van vode, tipična škrga se suši i otkazuje, a riba ostaje bez snabdevanja kiseonikom. Međutim, kod nekih riba razvile su se škrge koje privlače vlagu i ostaju mokre čak i kad su izložene vazduhu.

Vazduh sadrži približno 21% kiseonika, dok voda sadrži 0,5% rastvorenog kiseonika. Pored toga, voda je 1000 puta teža od vazduha i bar 50 puta viskoznija (sirupastija). Zato ribama nije nimalo lako da izvuku to malo kiseonika iz nje. Zbog toga je još zanimljivije to što ribe iz vode koja prolazi kroz njihova tela mogu da izdvoje do 80% kiseonika, mada ljudi mogu da izdvoje samo 25% kiseonika iz vazduha koji udišu. Prema tome, ribe se mnogo bolje snabdevaju kiseonikom iz vode nego ljudi iz vazduha.


Literatura:
• Keti Volard, A zašto? Planeta Zemlja, Beograd: Laguna, 2008