Šta su galaksije i koliko ih ima?


Jedna od velikih tajni svemira jeste zašto bezbrojni bilioni zvezda nisu ravnomerno rasuti po njemu. Umesto toga, zvezde su okupljene u galaksijama kao ljudi u gradovima, a između tih svetlucavih grozdova prostiru se ogromna polja praznog prostora. Naša galaksija zove se Mlečni put (poznata je i pod nazivom Kumova slama). To je ogromna vetrenjača u pokretu, sastavljena od gasa, prašine i nekih dve stotine milijardi zvezda. Između pojedinih zvezda često leže čitavi bilioni kilometara praznog prostora. Kad posmatramo svemir, gledamo ga kroz zvezde naše galaksije kao kroz kišne kapi na prozorskom oknu. Svaka pojedinačna zvezda koju vidimo na noćnom nebu deo je Mlečnog puta. Naša galaksija je spiralna; gledan odozgo, Mlečni put bi izgledao kao velik zvezdani uragan koji se okreće. Jedan od njegovih krakova sačinjenih od zvezda koji se kao kod uragana pružaju od središta, silovito nosi Sunce i njegovih osam planeta. (Zvezde su u orbiti oko središta galaksije kao što su planete u orbiti oko zvezda.) Gledana sa strane, galaksija Mlečni put izgleda kao disk sa ispupčenjem u sredini. Traka svetlosti što se pruža preko neba kad je noć vedra (kao da je posut šećer u prahu) deo je tog diska. Tako naša galaksija izgleda sa Zemlje.

Kad bismo mogli da izađemo iz svoje galaksije, videli bismo kakav je u stvari svemir: prostranstvo crno kao čađ, sa galaksijama rasutim poput ostrva svetlosti u moru mraka. Mada je tako velik, Mlečni put je samo jedna od oko sto milijardi galaksija u vasioni. Iako svaka od njih sadrži milione ili milijarde zvezda, druge galaksije su toliko daleko od Zemlje da im je sjaj slab. Uz pomoć malog teleskopa moguće je videti nekoliko desetina galaksija. Kroz najbolje teleskope vidi ih se mnogo više, a mogu se izdvojiti čak i pojedine zvezde u najudaljenijim galaksijama. Kad je noć vedra, ponekad se i golim okom može videti galaksija Andromeda, jedna od najbližih susetki Mlečnog puta. Andromeda je spiralna galaksija, kao i Mlečni put. Otprilike polovina svih galaksija ima oblik spirale. Ima i eliptičnih galaksija: ogromnih kugli sastavljenih od milijardi zvezda. Neke od njih su gotovo savršene kugle, druge su malo spljoštene. Sve zvezde eliptične galaksije obleću kao roj pčela oko njenog središta. Te zvezde su uglavnom stare, a mnoge od njih su crveni džinovi (zato eliptične galaksije imaju narandžast sjaj). Galaksije mogu imati i drugačije oblike. Neke izgledaju kao spirale bez krakova, ili kao sočiva foto-aparata. Neke nemaju određeni oblik – takve galaksije nazivaju se nepravilne.

Mada galaksije možda izgledaju mirno i nepomično, neke prirodne pojave u njima mogu biti jednako silovite kao vulkani ili zemljotresi. Mogući su čak i sudari čitavih galaksija – ponekad se dve galaksije sudare i spoje, stvarajući tako veću galaksiju. Pošto između zvezda ima mnogo praznog prostora, galaksije se ne sudaraju sa treskom, već najčešće glatko prođu jedna kroz drugu. Zbog neverovatne veličine galaksija, ti sudari ne traju nekoliko minuta već milionima godina. Dok se zvezde galaksija mimoilaze, međusobno se privlače silom gravitacije. Zato napuštaju svoje položaje, a galaksije koje se slivaju menjaju oblik. Na primer, ceo krak spiralne galaksije pun zvezda može biti otrgnut i privučen eliptičnoj galaksiji koja se približava. Pojedini astronomi pretpostavljaju da su današnje neverovatno velike galaksije nastale sjedinjavanjem manjih skupova zvezda. Na primer, velika eliptična galaksija može nastati stapanjem dveju spiralnih galaksija. Kad gledaju u svemirska prostranstva udaljena dve milijarde svetlosnih godina, što znači da istovremeno gledaju u prošlost od pre dve milijarde godina, astronomi vide sve više malih galaksija, a sve manje velikih. Osim toga, male galaksije su bezoblične, nisu spiralne niti eliptične.


Literatura:
• Keti Volard, A zašto?, Beograd: Laguna, 2006