Zašto bodljikavo prase ima bodlje?


Bodljikavi prasići možda izgledaju čudno, ali su njihove bodlje deo duge odbrambene tradicije kod životinja. Svaka vrsta životinja razvila je sopstvenu, jedinstvenu zaštitu: tvorovi smrde, električne jegulje tresu, bodljikavi prasići bodu itd. Među životinjama je bodljikavo prase jedinstveno, ali je zato po načinu na koji se brani veoma slično svima dobro poznatoj biljci – kaktusu (u stvari, bodljikavo prase nazivaju „kaktusom koji hoda”).

Postoje 43 različite vrste bodljikavih prasića. Oni žive u Severnoj i Južnoj Americi, Aziji, Africi i južnoj Evropi. Borave na drveću ili na tlu, a hranu, koja sadrži sve od grančica i kore drveta do jabuka i maslačaka, traže noću. Bodljikavo prase može biti teško do 11 kg. Ne kreće se naročito brzo (gega se), ali nedostatak brzine bodljikavo prase nadoknađuje oklopom – ima oko 30000 bodlji. Na repu su veoma oštre i kratke, a na bokovima i leđima dostižu dužinu od 10 cm. Bodlje su u stvari dlake, ali tvrde kao komadići providne plastike i nazubljene, tako da se zakače za kožu žrtve i zadrže se u njoj. Međutim, pre nego što se lati bodlji, bodljikavo prase prvo upozori napadača škrgućući zubima, zveckajući bodljama, zamahujući repom, pa čak i ispuštajući odvratan miris, kao tvor. Ali kad zagusti, bodljikavo prase ne izbacuje bodlje na sve strane, kao strelice (tako je samo u crtanim filmovima). Kad se uplaši ili naljuti, bodljikavo prase pomoću mišića u koži nakostreši sve bodlje. Bodlje su tako labavo usađene u kožu da se pri dodiru lako oslobađaju i zarivaju u žrtvu. Naravno, bodljikavo prase može taj proces da pospeši nasrćući na uljeza ili udarajući ga spretno repom, pri čemu velik broj bodlji završava u njegovoj koži ili odeći. Pošto se zarije u kožu, bodlja se probija dalje i često nestane ispod površine. Ponekad se dešava da probode neki unutrašnji organ i dovede čak do smrti. Bodlje češće izazivaju samo jak bol, ali ne i trajna oštećenja. One mogu da se polako izvuku, a često izađu i same.

Moguće je da bodlje štite bodljikave prasiće na više načina. Biolog Uldis Rouz sa koledža Kvins u Njujorku otkrio je da se u masnoj prevlaci bodlje krije prirodni antibiotik. Pošto je bodlja kojom se ubo izašla posle dva dana, otkrio je da je rana, za razliku od povrede iverom, čista i da nije upaljena. Proučavajući masti kojima je premazana bodlja, otkrio je da one mogu ubiti šest vrsta bakterija, uključujući stafilokoke i streptokoke. Šta bi mogao biti razlog za to što su bodlje bodljikavog praseta prevučene materijama koje ubijaju bakterije? Bodljikavi prasići mogu slučajno da ubodu sebe ili druge bodljikave prasiće. Antibiotici mogu da spreče da se takve rane pogoršaju i tako pomažu bodljikavim prasićima da opstanu.

Bodljikavi prasići možda zastrašuju izgledom, ali su u stvari slični većini životinja – ako nekoga upoznaju i zavole, trudiće se da ga ne povrede. To je otkrio jedan drugi biolog, Ričard Erl, odgajajući muško mladunče bodljikavog praseta po imenu Tabi. Tabi je voleo da se lukavo poigrava sa Erlom. Počeo bi da se vrti ukrug, a zatim bi se naglo zaustavio i udario Erla repom po nozi. Hteo je da Erl zna da ga očekuje udarac, ali da sam trenutak u kojem će do njega doći bude iznenađenje. Naravno, igra je bila uzbudljiva zato što upravo od udarca repom u nozi može ostati velik broj bodlji. Ali Tabi bi obavezno okrenuo meku donju stranu repa kad njime udari Erla.


Literatura:
• Keti Volard, A zašto? Planeta Zemlja, Beograd: Laguna, 2008