Zašto tako mnogo životinja ima rep?


Život je nastao u moru, tako da repovi potiču iz mora. Primitivne ribe su postojale mnogo pre kopnenih životinja. Kod riba su se razvili repovi, jer su im oni omogućavali da se lako kreću kroz vodu (mahanje repom lepo potiskuje napred). Kasnije su se od riba evolucijom razvili gušteri, a iz guštera sisari.

Kod životinja sa kičmom, kao što su, na primer, mačke, rep je produžetak kičme koji štrči. S vremenom su se repovi različitih životinja posebno prilagodili za obavljanje različitih stvari. U međuvremenu, stvorenja kojima rep (kao ni ljudima) nije trebao, izgubila su ga evolucijom. Ali pre nego što se rodi, svaki ljudski embrion ponovo prolazi kroz neke periode istorije evolucije čoveka. Na samom početku, majušni embrioni imaju proreze za škrge kao ribe, naši najdalji preci. A do četvrte nedelje razvoja, ljudski embrioni imaju mali rep, ostatak od naših predaka sisara. Pre nego što postepeno nestane, majušni rep raste oko dve nedelje. Od njega ostane samo srasla, koščata izraslina na kraju kičme koja se naziva repna kost.

Životinje koje kopaju jazbine u zemlji obično imaju veoma kratak rep, duži bi im samo smetao. Ali životinje koje se veru po drveću ili trče po tlu često imaju dugačak rep (veverice, majmuni, tigrovi, vukovi). Stanovnici drveća, kao što su veverice, koriste rep za održavanje ravnoteže na granama, i kao kormilo pri skokovima kroz vazduh sa grane na granu. Kod nekih životinja, kao što su, na primer, kameleoni i majmuni pauci, rep je prilagođen za hvatanje, što znači da im služi kao rezervna ruka. Majmun pauk može da uhvati granu repom, da omota rep oko nje kao konopac i da potpuno bezbedno visi i ljulja se. Gušterov rep dobro posluži da odvrati pažnju grabljivaca kao što su zmije, naročito kad gušter dopola uđe u rupu, a rep maše na sve strane. Kad ga uhvati grabljivac, gušter odbacuje rep, koji se koprca na tlu i tako za trenutak zbuni grabljivca, a gušter pobegne. Kasnije će mu jednostavno izrasti novi. Bodljikavo prase rep koriste kao oružje, postavljajući ga tako da zarije mnoštvo oštrih bodlji u nos životinje koja ga napada. Neki dinosauri su svoj težak rep načičkan bodljama koristili kao buzdovan.

Rep se takođe može koristiti, slično govoru tela kod ljudi, za sporazumevanje. Baš kao i dete koje razdragano skače, pas koji besomučno maše repom pokazuje uzbuđenje. Uspravan rep može značiti da je pas spreman za borbu, kao kad se čovek isprsi da bi izgledao opasnije. Slično tome, podvijanjem repa i saginjanjem glave pas poručuje da se boji. Mačka, međutim, šiba repom napred-nazad kad je uznemirena ili ljuta. Ona može i da razmahuje repom s jedne na drugu stranu kad ugleda plen, na primer ukusnu pticu koja nemarno skakuće u njenoj blizini.

Zanimljivost: najduži rep među svim životinjama, do 2,4 metra, ima mužjak žirafe. Žirafe imaju i najduži vrat u životinjskom svetu.


Literatura:
• Keti Volard, A zašto? Planeta Zemlja, Beograd: Laguna, 2008