Jovan Jovanović Zmaj


j. j. zmaj Rođen je 24. novembra 1833. u Novom Sadu. Bio je srpski pesnik, prevodilac, urednik književnih i satiričnih časopisa, akademik i lekar, jedan od najvećih liričara srpskog romantizma. Osnovnu školu je pohađao u Novom Sadu, a gimnaziju u Novom Sadu, Halašu i Požunu. Iako je želeo da bude lekar, posle završene gimnazije, poštujući očevu želju, upisao je studije prava u Pešti, a studirao je još i u Pragu i Beču. Za njegovo književno i političko obrazovanje poseban značaj imao je boravak u Beču, gde je upoznao Branka Radičevića, koji je bio njegov najveći pesnički uzor. U Beču se takođe upoznao i sa Svetozarem Miletićem i Đurom Jakšićem. Posle završenih studija, Zmaj se 1860. vratio u Novi Sad i kao jedan od najbližih Miletićevih saradnika postao službenik u novosadskom magistratu. Tu se upoznao sa svojom budućom suprugom Ružom Ličanin, kojom se oženio 1861. godine. Ipak, služba u magistratu nije mu odgovarala, pa ju je napustio i posvetio se književnom radu. Tada je pokrenuo književni časopis Javor i satirični list Komarac.

Pored lekarskog poziva (studije medicine završio je 1870. godine u Pešti), Zmaj se celog života bavio izdavanjem i uređivanjem književnih, političko-satiričnih i dečjih časopisa (Zmaj, Starmali, Žiža, Neven). Satirični i humoristični tekstovi objavljivani u časopisu Zmaj, po kojem je i dobio nadimak, uglavnom su bili usmereni protiv politike kneza Mihaila, konzervativnih krugova u Vojvodini, Beču i Pešti. U tom listu objavio je svoje poznate satirične pesme Jututunska juhahaha, Slobodna štampa, Pesma pri rođenju jednog princa, Beogradske bake i proleće, Vidovdan i druge. Kao jedan od najznačajnijih predstavnika srpskog romantizma, Zmaj je za pedeset godina književnog rada ostavio ogroman broj stihova. Đulići i Đulići uveoci, njegove najznačajnije knjige pesama, predstavljaju lirske dnevnike srećnog porodičnog i bračnog života (Đulići), odnosno tuge, bola i patnje zbog smrti žene i dece (Đulići uveoci). Pisao je političke i satirične pesme, a uveo je poeziju za decu kao novu lirsku vrstu u srpskoj poeziji.

Iako je pisao mnogo i brzo, često i ne mareći previše za pesničku formu, snaga njegovog talenta ogleda se u njegovim najboljim pesmama. Preveo je Bodenštedta (Istočni biser), Ljermontova (Demon), Tenisona (Enoh Arden), Getea (Ifigenija na Tauridi) i mađarske pesnike Aranja, Madača i Petefija. U njegova takođe poznata dela spadaju i Snohvatice, Devesilje, Pevanija, Druga pevanija, Šaran i dr. Zmaj je umro 14. juna 1904. u Sremskoj Kamenici.