Artemida – mitologija


Boginja lova, divljine, gospodarica i zaštitnica divljih životinja. Artemida je kćerka Zevsa i titanke Lete, Apolonova sestra bliznakinja; kao njena majka pominje se i Demetra ili Persefona. Rođena je dan pre Apolona, i to šestog dana u mesecu, koji joj je i posvećen. Othranili su je Ortigija, Amas ili Elafion. Pomogla je Apolonu u borbi sa Pitonom, a zajedno su ubili i Titija, strašnog diva koji je napao njihovu majku.

Artemida je sa Apolonom često boravila kod Hiperborejaca. Volela je da luta planinama, sama ili u društvu nimfa. Kao trogodišnja devojčica izmolila je od oca da joj podari večno devičanstvo, društvo vršnjakinja, luk i strele, kao i jedan grad. Zevs joj je obećao ne samo ispunjenje tih želja već i trideset gradova koji će je poštovati i nositi njeno ime. Artemida je na obali Okeana odabrala za pratilje devetogodišnje nimfe, a zatim je otišla na Lipare, gde su joj kiklopi, u svojoj kovačnici, iskovali srebrni luk i tobolac za strele. U Arkadiji je Pan podario Artemidi lovačke pse. U kočijama, u koje su bili upregnuti jeleni, ona je krenula preko planine Hema; usput je svoju prvu baklju od borovine zapalila žiškom jednog drveta koje je pogodio grom i, pošto je oprobala svoje strele, vratila se u Grčku. Sa ostalim bogovima borila se protiv giganata. Njen protivnik bio je strašni div Gration, koga je ubila uz Heraklovu pomoć. Kada su Aloadi ugrozili Olimp, Artemida ih je ustrelila na Naksosu.


artemida slika


U brojnim mitovima Artemida je stroga boginja, koja svojim strelama šalje brzu smrt onima koji vređaju bogove ili nju samu. Sa bratom Apolonom ona je poubijala Niobinu decu (slika iznad), a bila je uz njega i kad se sukobio sa Marsijom i Heraklom. Po naređenju bogova, ona je ustrelila Arijadnu, Akteona, Koronidu, Lejmona i Oriona. Admeta, kao i Eneja, kaznila je kad su zaboravili da joj prinesu žrtve pri venčanju. Najstroža je prema onima koji su na bilo koji način ugrozili njenu čednost ili slavu u lovu (Bufag, Orion, Akteon). Nemilosrdno je kažnjavala i svoje pratilje nimfe ako bi prekršile zavet čednosti. Njen gnev nije mimoišao ni njene miljenice Kalistu i Tajgetu kad su postale Zevsove ljubavnice. Prema onima koji su je poštovali bila je blaga i uvek im je pružala pomoć. Posebno je bila naklonjena Amazonkama i čuvenim lovcima Saronu i Hipolitu. Njen gnev i blagost došli su do izražaja pri žrtvovanju Ifigenije. U Trojanskom ratu Artemida se zauzimala za Trojance, zbog čega se sukobila sa Herom, koja ju je tobolcem istukla po ušima.

Artemidin lik nastao je sažimanjem različitih božanstava i demona prirode, prvenstveno minojske boginje – gospodarice divljih koza i drveća, i boginje lova, rata i predvodnice plemena, koju su poštovali indoevropski doseljenici. Njeno ime, izvedeno od reči artamis (ona koja kolje) ili arktos (medved), karakteriše je kao boginju smrti ili kao medvedicu. U istorijsko doba Artemida je gospodarica životinja i slobodne, divlje prirode. Njena čednost simboliše ne samo nedirnutu prirodu već i ritualnu čistotu, koja je od davnina bila obaveza svih onih koji odlaze u lov. Poštovana je u svim delovima grčkog sveta. Njena svetilišta podizana su uglavnom kraj izvora, na obalama reka i jezera ili u močvarama, tj. na mestima gde buja vegetacija i gde se okuplja divljač. Od minojske boginje preuzela je kult drveta; Artemidine figure vešane su o drveće ili su skrivane u šipražju. Taj običaj objašnjen je legendom da su u Arkadiji, u Kafiji, deca u igri obesila boginjinu statuu o drvo, ali kad su stanovnici poubijali mališane zbog tog svetogrđa, žene su počele da rađaju mrtvu decu. To je bila boginjina osveta zbog ubistva nevine dece i razlog za uvođenje kulta Artemide Apanchomene. Kao boginja koja se starala o mladuncima divljači, Artemida je postala i zaštitnica svega što je mlado i nejako, pre svega dece. Pod imenom Ejlejtija, Lohija ili Ifigenija, Artemidu su prizivale žene da im dođe bez smrtonosnih strela i pomogne im pri porođaju. Artemida čuva odojčad, decu i omladinu i, u tom svojstvu, naziva se Kourotrophos (ona koja doji decu). Čini se da je već u mikensko doba Artemida postala zaštitnica i predvodnica kolonista. U istorijsko vreme poštovana je u Olimpiji, Atini i Miletu kao boginja političkih skupova (Bulaia).


artemida slika1


Uporedo sa širenjem Apolonovog kulta, Artemida gubi svoj materinski karakter i postaje devičanska boginja; neke od njenih prvobitnih odlika pripisuju se kasnije njenim hipostazama – Kalisti, Tajgeti i hiperborejskim devicama. Njen lik dopunjuje se i novim crtama: Artemida postaje boginja ribara i pomoraca, a pod njenom zaštitom su pristaništa, obale i ostrva. Pod uticajem raznih filozofskih spekulacija i njene sličnosti sa Hekatom, Artemida od V veka stare ere postaje i boginja Meseca, pa se kasnije često poistovećuje sa Selenom. Prvobitna povezanost Artemide sa vegetacijom sačuvana je u velikom broju njenih nadimaka (Karyatis, Lygodesma, Korythalia, Kondyleatis i dr.). Njena funkcija gospodarice životinja jasno je izražena u kultu Artemide Lafrije, kojoj se, na velikoj lomači, žrtvuju divlje i pitome životinje. Artemidi se prinose kao žrtve ne samo mladunci divljači, prvenci iz stada i prvi plodovi sa polja već i ljudske žrtve. U kultu Artemide Ortije u Sparti (slika iznad) možda su najpre žrtvovana deca; kasnije je taj običaj zamenjen ritualnim šibanjem dečaka, čija je krv trebalo da poprska boginjin žrtvenik. Možda joj je i u Brauronu prvobitno prinošena ljudska žrtva.

Zbog velikog broja arhaičnih rituala koji karakterišu njen kult, Artemida je povezivana sa nizom varvarskih, stranih božanstava. Ona je poistovećena sa boginjom iz tauridskog Hersona, kojoj su prinošene ljudske žrtve, sa boginjama Ma i Bendidom, kao i sa Velikom boginjom iz Efesa. Statua Efeske Artemide imala je veliki broj dojki (slika ispod), a o njenom orgijastičkom kultu starali su se sveštenici i sveštenice.


artemida slika2


U Artemidinim kultovima česte su igre i maskiranja. Igre, izvođene u njenu čast na Peloponezu i u južnoj Italiji, razuzdanog su karaktera. U kultu Artemide Ortije u Sparti korišćene su maske koje su predstavljale likove starih i ružnih žena. Na praznik Artemide Liaje na Siciliji, uz vesele pesme, iz kojih se verovatno razvila bukolika (pastorala), grupe ljudi su išle od kuće do kuće, sa vencima i jelenskim rogovima na glavi.

U Artemidinu čast podignuti su mnogi hramovi u celom antičkom svetu, od kojih je najpoznatiji Artemizion u Efesu.

Luk i strela su Artemidini atributi od najranijih vremena; kasnije se pridodaju buktinja i Mesečev srp, atribut azijskih boginja sa kojima se Artemida identifikuje. Njoj je posvećena medvedica (u Arkadiji i Atici) i pčela (u Efesu); njene najomiljenije životinje su košuta, lav i panter. Prate je psi, a u lokalnim kultovima i mitovima važnu ulogu ima i divlji vepar. Od drveća posvećena joj je palma, mirta i maslina.


artemida slika3


Kao i sva ostala velika božanstva, Artemida je najpre predstavljana u vidu anikoničnog drvenog ili kamenog idola. U Pamfiliji, u Pergi, poštovana je u vidu koničnog kamena, za koji se verovalo da je pao s neba. U Patrasu i Sikionu njena kultna statua imala je oblik stuba. Najstarija očuvana statua (Nikandrina Artemida, VII vek stare ere) još ima odlike drvene skulpture – ksoanona. Vrlo rano utvrđena je ikonografija Artemide kao gospodarice životinja: boginja sa krilima ili bez njih, okružena zverima i pticama, predstavljena je već na poznogeometrijskim vazama i na korintskim vazama orijentalizirajućeg stila. Na starijim spomenicima ona je najčešće odevena u dorski peplos, a prikazana je sa raspuštenom kosom. Na vazama strogog crvenofiguralnog stila (kraj VI i početak V veka stare ere) Artemida je prikazana u jonskom hitonu, sa ogrtačem i kosom podignutom na potiljku. Predstave iz mita su retke: prikazana je kako kažnjava Akteona (metope na hramu u Selinuntu) ili u borbi sa gigantima (friz na riznici Sifnijaca u Delfima). Često je predstavljana zajedno sa bratom Apolonom (slika iznad). Menehmo i Sojdas izradili su za Kalidon hrizelefantinsku statuu Artemide (oko 500. godine stare ere). Fidija i njegovi učenici nisu vajali njen lik; tek veliki skulptori IV veka stare ere češće su je predstavljali. Praksitel je za Megaru i Mantineju izradio grupu Artemida, Leto i Apolon, a poznato je da je izvajao i statuu Brauronske Artemide za atinski Akropolj (Dijana iz Gabija u Luvru verovatno je kopija te statue), kao i jednu monumentalnu statuu Artemide, sa psom, buktinjom, lukom i tobolcem. I drugi veliki skulptori iz IV veka stare ere (Skopas) vajali su kultne statue Artemide, a najveći slikar Apel prikazao je Artemidu među nimfama. U umetnosti helenističkog doba uglavnom se ponavlja njen lik koji je ostvario Praksitel.


Literatura:
• Dragoslav Srejović – Aleksandrina Cermanović-Kuzmanović, Rečnik grčke i rimske mitologije, drugo izdanje, Beograd: Srpska književna zadruga, 1987