Faeton – mitologija


Epitet boga Sunca Helija i ime njegovog nesrećnog sina, koji je, u želji da podražava oca, našao preranu smrt u vodama Eridana. Faeton je sin Helija i Okeanide Klimene ili nimfe Rode. Odrastao je u Etiopiji, na dvoru kralja Meropa, svog očuha. Kad je stasao za ženidbu, Klimena je otkrila sinu da je njegov pravi otac Helije. Mladić se od tada hvalisao božanskim poreklom, ali Zevsov sin Epaf nije verovao njegovim rečima. Kad je Faeton tražio od majke dokaz da je sin boga Sunca, ona ga je uputila na Helijeve dvore. Mladić je našao oca u blistavoj palati od zlata i slonovače; Helije je odmah prepoznao i prigrlio sina, ali je Faeton zahtevao dokaze o svom božanskom poreklu. Otac mu se zakleo vodama Stiksa da će ispuniti jednu njegovu želju. Faeton je bez razmišljanja zatražio da jedan dan upravlja zlatnim Sunčevim kočijama, kako bi svima dokazao da je Helije zaista njegov otac. Ta molba uplašila je Helija, koji je na sve načine pokušavao da odvrati sina od te namere, ali ga je Faetonova upornost najzad slomila i on mu je, iako nerado, dao svoje kočije i dozvolio da krene preko nebeskog svoda.


faeton slika


Uprkos upozorenjima da snažno zauzdava konje i da se drži srednjeg puta, Faeton je olabavio uzde i konji su, u zanosu, poleteli izvan uobičajene putanje. Vatrena kola su se čas približavala nebu i pržila zvezde, a čas su se spuštala i žarila zemlju. Sva vrela na visokim brdima su usahla, reke su gorele, mora su se smanjila, a u zemlji su se pojavile pukotine kroz koje je svetlost dopirala sve do Tartara. Dok je Sunčeva kočija letela nad Afrikom, njeni stanovnici su postali crni, a Libija se preobrazila u nepreglednu pustinju. Faeton nije znao kako da zauzda krilate konje ni kuda da ih usmeri; na visinama se plašio od životinja u Zodijaku, a od pogleda na Zemlju, gde je sve plamtelo, obuzimala ga je vrtoglavica. Užarene zvezde uzaludno su pokušavale da nađu osveženje i utočište u vodama na Zemlji, a ispucalo i sprženo tlo vapilo je za pomoć. Da bi spasao svet od vatre, Zevs je munjom ošinuo Faetona i on je, kao sjajna zvezda, preleteo preko neba i strmoglavio se u reku Eridan. Neki pripovedaju da je vatru na nebu i na zemlji Zevs savladao velikim vodama, koje su potopile svet i uništile ceo ljudski rod, izuzev Deukaliona i Pire.

Faetona su sahranile hesperidske nimfe. Kako su njegove sestre Helijade danonoćno plakale, Zevs ih je iz samilosti preobrazio u topole, a njihove suze u ćilibar. Pripovedalo se da je Mlečni put nastao od vatre koju je Faeton izazvao na nebu i da je nesrećnog mladića Zevs iz samilosti preneo u sazvežđe Kočijaša.


faeton slika1


Neki pripovedaju da je Faeton odrastao kod dede Okeana. Jednog dan deda je u igri ispustio unuka u u vodu; taj pad bio je predznak Faetonove tragične sudbine. Još kao dečak, dok je čuvao očeva goveda na ostrvu Trinakiji, Faeton je napravio sebi kola i u igri podražavao Helijev put po nebeskom svodu. Njegova želja da bar na jedan dan bude ravan ocu bila je tako snažna da je suzama izmamio od Helija odobrenje da poveze vatrene kočije. Srećan zbog ispunjene želje, Faeton je neoprezno ošinuo Helijeve konje i oni su, u jarosti, izazvali vatru na nebu i na zemlji.

Žalosnu Faetonovu sudbinu obradio je Eshil u tragediji Helijade, koja nije sačuvana, i Euripid u tragediji Faeton, koja je očuvana u fragmentima. U likovnoj umetnosti najčešće je prikazivan Faetonov pad, i to na gemama i sarkofazima iz rimske epohe.


Literatura:
• Dragoslav Srejović – Aleksandrina Cermanović-Kuzmanović, Rečnik grčke i rimske mitologije, drugo izdanje, Beograd: Srpska književna zadruga, 1987