Tetida – mitologija


Kćerka Nereja, prastarog božanstva mora, i Okeanide Doride, majka najslavnijeg grčkog junaka Ahila. Hera je odgajila Tetidu na Olimpu. Lepa Nerejeva kćerka nikada nije zaboravila svoju dobročiniteljku i uvek je bila spremna da joj pomogne i udovolji njenim željama. Zevs i Posejdon hteli su da se ožene Tetidom, ali su odustali od braka kad su od mudre Temide saznali da će ona roditi sina jačeg od oca. Drugi kažu da je Tetida odbila Zevsovu ljubav jer je gajila duboko poštovanje prema njegovoj supruzi Heri. Da bi ponizio lepu Tetidu, Zevs je odlučio da joj uskrati dostojan brak i da je uda za smrtnika. U želji da tu odluku ublaži, Hera je za supruga svoje štićenice odabrala Peleja, kralja Ftije u Tesaliji, najpobožnijeg i najotmenijeg među ljudima. Tetida nije htela da se povinuje odluci bogova i Pelej je s teškom mukom zadobio njenu ruku.

Pelej je susreo Tetidu na morskom žalu, kod Sepijadskog grebena. Lepa Nerejeva kćerka često je posećivala to mesto jer je uživala u obližnjem mirtinom gaju i pustoj peskovitoj obali. Dok se jednog dana odmarala u senci mirisnog drveća, Pelej joj je pristupio i obgrlio snažnim rukama (slika ispod). Da bi izbegla neželjeni zagrljaj, Tetida je izmenila izgled i pretvarala se čas u pticu, drvo ili tigricu, a čas u vatru i vodu. Mudri kentaur Hiron ili morska starina Protej posavetovao je Peleja da ne ispušta Nerejevu kćerku iz ruku sve dok ona ponovo ne dobije prvobitni oblik. Borba Tetide i smrtnika dugo je trajala. Tek kad je shvatila da je junak pobeđuje voljom bogova, Tetida se, u noći punoj mesečine, podala snažnom Peleju.


tetida slika


Pelejeva i Tetidina svadba svečano je proslavljena na Pelionu, u prisustvu svih bogova i uz pesmu muza. Hera je zapalila svadbenu buktinju, svi su bili razdragani i veselje je trajalo sve dok Erida, boginja nesloge, nije bacila među zvanice kobnu jabuku razdora.

Pelejev i Tetidin brak nije bio srećan. Boginja nije želela da njena deca dožive strahote starosti i zato ih je mazala ambrozijom i kalila nad vatrom, pokušavajući da uništi u njima smrtni deo, koji su nasledili od oca. Tim čarolijama ona je usmrtila sve svoje sinove, njih šestoricu. Prema Temidinom proročanstvu, Tetida je rodila brzonogog sina Ahila, jačeg od oca, i sličnog Aresu. Kad je i njega htela da učini besmrtnim, Pelej je osujetio tu njenu nameru. Tada je uvređena i rasrđena boginja napustila bračnu ložnicu i vratila se ocu Nereju u morske dubine. Neki kažu da je Tetida potapala malog Ahila u reku Stiks da bi ga učinila neranjivim, ali da je desna peta, za koju ga je držala, ostala nenakvašena i da je Ahil jedino na tom mestu mogao biti ranjen.

Iako je odbila da ostane supruga smrtnika, Tetida je i dalje brižno bdela nad sinom. Ona je znala da je Ahilu ostavljeno da bira između kratkog ali slavnog života i dugog veka – jednoličnog i bez časti. Kad je Ahil odabrao slavu, Tetida je, iako je znala da ne može izmeniti tok sudbine, na sve načine pokušavala da odloži sinovljevu smrt. Da bi ga sprečila da krene u Trojanski rat, ona ga je preobukla u devojčicu i sklonila na ostrvo Skir, kod kralja Likomeda. Kad je Ahil, uprkos toj predostrožnosti, krenuo na Troju, Tetida ga je savetovala da ne stupi prvi na azijsko tlo, jer je znala da će prvi Grk koji stupi na trojansko tlo biti ubijen. Takođe, upozorila ga je da će izgubiti život ako ubije Apolonovog sina. Da bi sprečila nesreću, za pratioca mu je odredila Mnemona, čija je dužnost bila da Ahila stalno podseća na majčine reči. Ta opreznost nije promenila tok sudbine; u vreme iskrcavanja Grka na ostrvo Tened, Mnemon nije na vreme opomenuo svog gospodara, i Ahil je ubio Apolonovog sina Teneda. Zbog tog ubistva, Ahil je izgubio život pred zidinama Troje.


tetida slika1


U vreme Trojanskog rata Tetida je živela u dubini mora, u očevoj pećini, ali je i dalje motrila na sina. Kad se Ahil, zbog svađe sa Agamemnonom, povukao sa bojnog polja, Tetida je otišla na Olimp i izmolila od Zevsa obećanje da će Trojanci pobeđivati sve dok Grci njenom sinu ne vrate počasti. Kasnije, kad je Ahil odlučio da osveti Patroklovu smrt, Tetida je pohitala Hefestu sa molbom da joj za sina izradi novo oružje. Hefest je odmah ispunio njenu želju jer joj je bio zahvalan što ga je prihvatila kad je bačen sa Olimpa. Tetida je došla u grčki logor da donese Ahilu novo oružje (slika iznad). Ona je još samo jednom videla živog sina, i to kad mu je saopštila Zevsovu odluku da Hektorov leš preda Trojancima.

Posle Ahilove smrti, Tetida se više nije pojavljivala među smrtnicima. Ona je sina prenela na ostrvo Leuku, gde je božanski deo njegovog bića nastavio da živi, a starom i iznemoglom Peleju obećala je večiti život.


Literatura:
• Dragoslav Srejović – Aleksandrina Cermanović-Kuzmanović, Rečnik grčke i rimske mitologije, drugo izdanje, Beograd: Srpska književna zadruga, 1987