Prilikom građenja novih reči dodavanjem sufiksa na osnovni oblik ili koren reči, imenice mogu dobiti uvećano ili umanjeno značenje u odnosu na osnovnu reč, npr.: nos, nosina, nosić.
Augmentativ je izvedena reč koja označava što veće u odnosu na normalnu (osrednju) veličinu. Naziv potiče od latinske reči augmentativum, što znači „uvećanica”. Augmentativi mogu biti pozitivnog vida (npr. glumčina), ali i negativnog vida (npr. kosurda) i tada su svojim oblikom identični pejorativima.
Augmentativni (i pejorativni) sufiksi su:
• -ina, npr.: komadina, somina, vojničina
• -čina, npr.: kafančina, lažovčina, sinčina
• -etina, npr.: babetina, kravetina, ribetina
• -ura, npr.: devojčura, kožura, seljančura
• -urda (dugo u), npr.: glavurda, nožurda, ručurda
Postoji još nekoliko augmentativno-pejorativnih sufiksa koji se upotrebljavaju samo za po jednu ili dve imenice, npr.: bara – baruština, kuća – kućerina, trava – travuljina.
Augmentativi su funkcionalno suprotni deminutivima.
Deminutiv je izvedena reč koja označava što manje u odnosu na normalnu (osrednju) veličinu. Naziv potiče od latinske reči deminutivum, što znači „umanjenica”. Deminutivi mogu biti pozitivnog vida (npr. sestrica), ali i negativnog vida (npr. šoferčić). Svojim oblikom mogu biti isti ili slični hipokoristicima.
Deminutivni (i hipokoristični) sufiksi su:
• -ić, npr.: brodić, crvić, papirić
• -čić, npr.: ekserčić, sinčić, trbuščić
• -ica, npr.: bubica, šumica, ženica
• -čica, npr.: cevčica, grančica, stvarčica
• -(a)c, npr.: bratac, krevetac
• -(a)k, npr.: cvetak, đavolak
• -ce, npr.: drvce, ostrvce, zvonce
• -ence, npr.: burence, detence, pilence
• -če, npr.: devojče, momče, prozorče
Deminutivi su funkcionalno suprotni augmentativima.