Suglasničke grupe često se uprošćavaju tako što se jedan suglasnik iz takve grupe gubi. Toj glasovnoj promeni obično prethodi jednačenje suglasnika po zvučnosti ili po mestu tvorbe.
Do gubljenja suglasnika dolazi u sledećim slučajevima:
1. kada se dva ista suglasnika nađu jedan pored drugog, npr.:
• autobus+ski > autobuski
• bez+stidan > besstidan > bestidan
• Francuz+ski > francusski > francuski
• od+dužiti > odužiti
• pet+deset > peddeset > pedeset
• raz+širiti > rasširiti > rašširiti > raširiti
2. suglasnici t i d gube se ispred slivenih suglasnika c, č, dž, ć i đ (zato što ovi glasovi u prvom svom delu sadrže elemente glasova t i d), npr.:
• napitak > napitci > napici
• otac > otca > oca
• otac > otče > oče
• sladoled+džija > sladoledžija
3. suglasnici t i (ređe) d gube se u suglasničkim grupama koje su teške za izgovor (stn, stl, stlj, stk, štn i dr.), npr.:
• mastan, masna, masno
• rastao, rasla, raslo (prema rasti)
• bolest+ljiv > bolesljiv > bolešljiv (s jednačenjem po mestu tvorbe)
• pozorište > pozorištni > pozorišni
Odstupanja od gubljenja suglasnika
Ta glasovna promena ne vrši se:
1. u superlativu prideva koji počinju na j, npr.: najjači, najjasniji, najjednostavniji, najjeftiniji;
2. u nekim novijim složenicama, gde bi se svođenjem na jedan glas zamaglilo značenje, npr.: poddijalekat, protivvrednost, transsibirski, vannastavni;
3. ostaju nepromenjene suglasničke grupe na spoju složenica čijim bi uprošćavanjem značenje bilo nejasno ili čak drukčije, npr.: otcepiti, potceniti, potčiniti, otćušnuti;
4. suglasnička grupa stn ostaje neizmenjena u pridevima od strane osnove, npr.: aoristni, azbestni, kontrastni, protestni;
5. suglasnička grupa stk ostaje neizmenjena u imenicama izvedenim sufiksom -kinja, npr.: aktivistkinja, finalistkinja, pijanistkinja, sportistkinja.