etar = eter (grčki aithēr):
1. prema starogrčkom shvatanju, nebeski vazduh, nebo; boravište bogova;
2. u grčkoj filozofiji, najfinija materija koja ispunjava nebeski prostor iznad Meseca;
3. u fizici: hipotetička supstanca koja ispunjava vasionski prostor i koja omogućava prenošenje svetlosti i elektromagnetnih talasa;
4. u hemiji: oksid alkoholnog radikala, fina, bistra, bezbojna, lako pokretljiva tečnost (C4H10O), karakterističnog mirisa, služi kao sredstvo za narkozu.