Judin poljubac – zašto se kaže


Juda je bio jedan od dvanaest apostola („verovesnika”) hrišćanstva. Reč je, zapravo, o Judi Iskariotskom, jer se u Bibliji pominje više ličnosti pod tim imenom. Ovo je bio Juda apostol. U Jevanđelju po Mateju (Novi zavet, u prevodu Vuka Stefanovića Karadžića) piše:

„A dvanaest apostola imena su ova: prvi Simon, koji se zove Petar, i Andrija brat njegov; Jakov Zevedejev, i Jovan brat njegov;
Filip i Vartolomije; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev, i Levej prozvani Tadija;
Simon Kananit, i Juda Iskariotski, koji ga i predade.”

Juda Iskariotski bio je, dakle, onaj koji je izdao Isusa Hrista. U pomenutom Jevanđelju po Mateju taj se događaj opisuje ovako:

„Tada skupiše se glavari sveštenički i književnici i starješine narodne u dvor poglavara svešteničkoga po imenu Kajafa;
I svjetovaše se kako bi Isusa iz prijevare uhvatili i ubili.
I govorahu: ali ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.”

Glavari, međutim, nisu znali, ko je Isus.

„Tada jedan od dvanaestorice, po imenu Juda Iskariotski, otide ka glavarima svešteničkijem,
I reče: šta ćete mi dati da vam ga izdam? A oni mu obrekoše trideset srebrnika.”

Posle toga Juda je čekao priliku da ispuni obećanje. Na poslednjoj (tajnoj) večeri Isus je prorekao da će ga jedan od apostola izdati, ciljajući na Judu. To se uskoro i obistinilo. I sam taj čas Isus je predosetio, rekavši učenicima:

„Ustanite da idemo; evo se približi izdajnik moj.
I dok on još tako govoraše, gle, Juda, jedan od dvanaestorice, dođe, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara svešteničkijeh i starješina narodnijeh.
A izdajnik njegov dade im znak govoreći: koga ja cjelivam onaj je; držite ga. I odmah pristupivši k Isusu reče: zdravo, Ravi! i cjeliva ga.
A Isus reče mu: prijatelju! šta ćeš ti ovdje? Tada pristupivši digoše ruke na Isusa i uhvatiše ga.”

Kada je kasnije čuo da je Isus osuđen i pogubljen, izdajnik Juda se pokajao i vratio trideset srebrnjaka onima kojima se prodao. Bacio ih je u crkvi govoreći: „Ja sagriješih što izdadoh krv pravu.” Taj novac i sami su glavari smatrali prljavim i prokletim, pa su rekli: „Ne valja ih metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv.” Tako je nastao izraz Judin novac ili Judine pare.

Moralnu ljagu sa sebe Juda Iskariotski nije mogao saprati ni oduzimanjem vlastitog života (obesio se posle vraćanja srebrnjaka). Tako je njegovo ime postalo oznaka izdajnika uopšte, a zadržalo se i u ustaljenom izrazu Judin poljubac, koji se i danas upotrebljava u značenju: „izdajnički, neiskren poljubac”, ili „izdajnički postupak pod velom prijateljstva”.


Literatura:
• Milan Šipka, Zašto se kaže, šesto izdanje, Novi Sad: Prometej, 2010