U Prvoj knjizi Mojsijevoj (Stari zavet, u prevodu Đure Daničića), u šestoj glavi, stoji sledeće:
„I Gospod videći da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihova svagda samo zle,
Pokaja se Gospod što je stvorio čovjeka na zemlji, i bi mu žao u srcu.
I reče Gospod: hoću da istrijebim sa zemlje ljude, koje sam stvorio, od čovjeka do stoke i do sitne životinje i do ptica nebeskih; jer se kajem što sam ih stvorio.
Ali Noje nađe milost pred Gospodom.”
Tako počinje biblijska priča o velikom potopu, iz koje je potekao i ustaljeni izraz Nojeva barka.
Nojeva barka (ili, kako se još naziva, Nojev kovčeg) nije bila neka mala barka ili čamac u današnjem smislu, nego veliki brod – „u dužinu trista lakata, u širinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata”. (Lakat je stara mera za dužinu, između 65 cm i 75 cm.) Takav brod izgradio je, po božjoj volji i uputstvima, pravedni Noje – da bi spasao sebe i svoju porodicu, kao i primerke svih životinjskih i biljnih vrsta. Jer, Bog se ipak smilovao i nije hteo da, zbog ljudskih grehova, uništi život na zemlji. Zato je pravednom i neporočnom Noju, koji je „s Bogom hodio”, poverio svoju nameru:
„Jer evo pustiću potop na zemlju, da istrijebim svako tijelo, u kojem ima živa duša pod nebom; što je god na zemlji sve će izginuti.
Ali ću s tobom učiniti zavjet svoj: i ući ćeš u kovčeg ti i sinovi tvoji i žena tvoja i žene sinova tvojih s tobom.
I od svega živa, od svakoga tijela, uzećeš u kovčeg po dvoje, da sačuvaš u životu sa sobom, a muško i žensko naka bude.
Od ptica po vrstama njihovijem, od stoke po vrstama njezinijem, i od svega što se miče na zemlji po vrstama njegovijem, od svega po dvoje neka uđe s tobom, da ih sačuvaš u životu.”
U Bibliji se dalje govori o tome kako je, po božjem nalogu, četrdeset dana i četrdeset noći padala kiša i nastao potop koji je prekrio celu zemlju i pomorio sve živo na njoj. Ostala je da pluta samo Nojeva barka… Kad su se vode povukle i ukazalo kopno, iz „arke spasa” izašli su Noje, Nojeva žena, sinovi Sim, Ham i Jafet sa svojim ženama i svi sačuvani primerci životinjskih vrsta i bilja. Tako je, po Bibliji, počeo novi život na zemlji.
Iz Biblije, iz legende o velikom potopu, izraz Nojeva barka (ili Nojev kovčeg) prenesen je u običan govor, pa se i danas upotrebljava u značenju: „mnoštvo (različitih) ljudi na malom prostoru”, ili, još češće – „sredstvo spasenja”.
Zanimljivo je da se u naše vreme ponovo razmišlja o Nojevoj barci, tj. o izgradnji kosmičkog broda, pomoću kojeg bi se – ovaj put po čovekovoj, a ne božjoj volji – život sa Zemlje preneo na neku drugu planetu izvan Sunčevog sistema. Takav eksperiment, pod nazivom „Biosfera 2”, izveden je u pustinji Arizone (u Sjedinjenim Američkim Državama). Nije slučajno što se taj poduhvat u novinama označava kao „Nojeva barka za svemir” i „Nojeva barka za budućnost”.
Literatura:
• Milan Šipka, Zašto se kaže, šesto izdanje, Novi Sad: Prometej, 2010