Udariti glogov kolac – zašto se kaže


Ustaljeni izraz udariti (ili zabiti) glogov kolac, sa značenjem: „zatrti, uništiti (obično kakvo zlo)”, proistekao je iz narodnih verovanja o vampirima ili vukodlacima i nekih običaja u vezi s tim.

O tome šta su u narodnoj mašti bili vampiri, odnosno vukodlaci, svedoči jedan zapis Vuka Stefanovića Karadžića, koji u isto vreme objašnjava i kako je nastao izraz o kojem je ovde reč. Uz odrednicu vukodlak, koju objašnjava sa „vampir, der Vamphr, vampyrus” Vuk u Srpskom rječniku (1818) beleži:

„Vukodlak se zove čovek u koga (po pripovijetkama narodnim), poslije smrti 40 dana, uđe nekakav đavolski du, i oživi ga (povampiri se). Potom vukodlak izlazi noću iz groba i davi ljude po kućama i pije krv njiovu. Pošten se čovek ne može povampiriti, već ako da preko njega mrtva preleti kakva tica, ili drugo kakvo živinče pređe: zato svagda čuvaju mrca da preko njega što ne pređe. Vukodlaci se obično pojavljuju zimi (od Božića tamo do Spasova dne). Kako počnu ljudi mlogo umirati po selu, onda počnu govoriti da je vukodlak u groblju (a đekoji počnu kazivati da su ga đe noću viđeli s pokrovom na ramenu), i stanu pogađati ko se povampirio. Kašto uzmu vrana ždrijepca bez biljege, pa ga odvedu na groblje i prevode preko grobova, u kojima se boje da nije vukodlak: zašto kažu da takovi ždrijebac neće, niti smije, preći preko vukodlaka. Ako se o kom uvjere i dogodi se da ga iskopavaju, onda se skupe svi seljaci s glogovim koljem (zašto se on samo glogova koca boji: zato govore, kad ga spomenu u kući, ’na putu mu broć i glogovo trnje’ – zašto su i brotnjaci pokriveni glogovim trnjem), pa raskopaju grob, i ako u njemu nađu čoveka da se nije raspao, a oni ga izbodu onim koljem, pa ga bace na vatru te izgori. Kažu da takovoga vukodlaka nađu u grobu a on se ugojio, naduo i pocrvenjeo od ljucke krvi (’crven kao vampir’). Vukodlak dolazi kašto i svojoj ženi (a osobito ako mu je lijepa i mlada) te spava s njome; i kažu da ono dijete nema kostiju koje se rodi s vukodlakom. A u vrijeme gladi često ga priviđaju oko vodenica, oko ambara žitnije i oko čardaka i koševa kukuruznije.”

To Vukovo kazivanje na slikovit način svedoči o tome kako su naši praznoverni preci verovali da se samo glogovim kocem vampirima može zadati „smrtni udarac”. Za njih je, dakle, udariti (ili zabiti) glogov kolac stvarno značilo: „uništiti vampira”. Iz toga se kasnije razvilo uopštenije značenje tog izraza: „zatrti, uništiti (obično kakvo zlo)” ili „zadati odlučujući, smrtonosan udarac (nekom zlu)”.

Kad se to zna, onda je sasvim jasna poruka objavljena u jednim novinama: „Mislili smo da je 1945. godine avetima nacizma i fašizma na našim prostorima udaren glogov kolac. Ali se one, evo, ponovo javljaju i prete istim stravičnim posledicama.”


Literatura:
• Milan Šipka, Zašto se kaže, šesto izdanje, Novi Sad: Prometej, 2010