ubicirati svrš. i nesvrš. (novolatinski ubicare):
1) nesvrš. imati trajno prebivalište;
2) utvrditi, utvrđivati mesto, položaj (nekoga ili nečega); locirati.
ubicirati svrš. i nesvrš. (novolatinski ubicare):
1) nesvrš. imati trajno prebivalište;
2) utvrditi, utvrđivati mesto, položaj (nekoga ili nečega); locirati.