Piše se bestidan.
U toj reči izvršene su dve glasovne promene. Prvo je jednačenjem suglasnika po zvučnosti od bezstidan dobijeno besstidan (zvučno z ispred bezvučnog s prelazi u svoj bezvučni parnjak s). Zatim je došlo do gubljenja suglasnika s (dva ista suglasnika se po pravilu svode na jedan), čime je dobijeno bestidan.