blanko (nemački blanko):
1. (kao nepromenljivi pridev) nepopunjen, neispisan, beo, čist (npr. blanko ček, blanko potpis);
2. (kao prilog) nepopunjeno, bez popunjavanja, na praznom listu (npr. potpisati blanko).
blanko (nemački blanko):
1. (kao nepromenljivi pridev) nepopunjen, neispisan, beo, čist (npr. blanko ček, blanko potpis);
2. (kao prilog) nepopunjeno, bez popunjavanja, na praznom listu (npr. potpisati blanko).