janičar (turski yeniçeri):
1. istorijski: pripadnik pešadije u Turskom carstvu (od XIV do XVIII veka) u koju su najčešće regrutovani zarobljeni i nasilno poturčeni hrišćanski mladići;
2. figurativno pejorativno: sluga, podanik tuđinske vlasti koji se okrenuo protiv vlastitog naroda.