monodija (grčki monōidía):
1. u muzici: jednoglasno, solo pevanje s harmonski postavljenom instrumentalnom pratnjom, čije je glavno obeležje podređenost muzičke obrade tekstu;
2. u književnosti: u starogrčkoj lirskoj poeziji, pesma (obično tužbalica) koju je pevao jedan pevač;
3. u književnosti: u antičkoj tragediji, poetski monolog (jednog glumca);
4. u književnosti: u engleskoj poeziji, elegično poetsko delo.