ovacija (latinski ovatio):
1. istorijski: mali trijumf koji se u starom Rimu priređivao vojskovođi pobedniku, njegov ulazak u grad pešice ili na konju i s mirtinim vencem na glavi;
2. javno i burno izražavanje priznanja i počasti pozdravima, burnim aplauzom, odobravanje koje iskazuje veliki broj ljudi.