temperirati svrš. i nesvrš. (latinski temperare):
1. održa(va)ti temperaturu na umerenoj visini (npr. napitka);
2. ublažiti, ublažavati, (u)činiti umerenim;
3. u topioničarstvu: (u)činiti metale kovnim (oduzimajući im krtost);
4. u muzici: izjednačiti, izjednačavati intervale u lestvici, deljenjem oktave na dvanaest jednakih delova, po sistemu koji je uveden počev od J. S. Baha i njegove zbirke „Dobro temperirani klavir”.