Lari – mitologija


Prvobitno božanstva plodnih njiva, a kasnije – zaštitnici domaćih ognjišta i svih članova porodice (Lares familiaris). Početkom proleća prizivani su da obezbede bogatu žetvu. Njihova najstarija kultna mesta nalazila su se na slobodnom prostoru, najčešće na međama koje razgraničavaju posede. Tu su se nalazile njihove kapele, sa onoliko ulaza koliki je bio broj međusobno razgraničenih poseda. Larima je posvećen praznik Kompitalije (Compitalia), svetkovan u kapelama na raskršćima (compitum), u koje je ostavljan dotrajali zemljoradnički alat. Noć uoči praznika po kapelama je vešano onoliko lutaka (effigies) koliko je bilo slobodnih ljudi u kući i onoliko vunenih loptica koliko je bilo robova.

Već od sredine II veka stare ere lare su, kao zaštitnike plodnih njiva, poštovali prvenstveno robovi, jer su se obogaćeni zemljoradnici odselili u gradove; na taj način kult lara povezan je sa domaćim ognjištem i oni su postali zaštitnici svih članova porodice. Žrtve su im prinošene prilikom svih važnijih događaja u kući (rođenje, svadba, smrt, duža putovanja).

Osim domaćih lara, u privatnom i zvaničnom kultu poštovani su i lari koji brane kućna vrata i štite ceo grad (Lares praestites). Pod nadzorom lara su i svi putevi na kopnu i moru (Lares viales, Lares permarini). Lari su prisutni i u svim bitkama pa su stoga smatrani zaštitnicima rimske vojske (Lares militares, Lares marini). Rimski vojskovođa Lucije Emilije Regil, posle važne pobede nad seleukidskim kraljem Antiohom III Velikim, zavetovao je 190. godine stare ere svetilište larima na Marsovom polju.

Kad je 7. godine stare ere Rim administrativno podeljen na 265 četvrti, svaka od njih dobila je i posebnu kapelu lara; u tim kapelama je uz lare poštovan i genije imperatora.


lari slika


Majka lara (Mater Larum) jeste brbljiva lacijumska nimfa Lara. Jupiter je voleo nimfu Juturnu, ali ga je ona uporno izbegavala i odbijala njegovu ljubav. Da bi slomio njenu upornost, otac bogova je pozvao sve nimfe, poverio im svoju strast i zamolio ih za pomoć. One su obećale Jupiteru da će mu pomoći pri otmici Juturne; samo je Lara odmah pohitala da obavesti Juturnu i Junonu, Jupiterovu suprugu, o njegovim namerama. Zbog te izdaje, Jupiter je Lari iščupao jezik, a zatim je naredio Merkuru da je odvede u podzemni svet. Na putu ka carstvu mrtvih, Merkur je silovao brbljivu nimfu. Tako je Lara postala majka lara.

Pojedine ličnosti iz rimske legende i istorije smatrane su njihovim sinovima. Jedan od najpoznatijih je Servije Tulije, šesti kralj Rima (vladao od 578. do 535. godine stare ere), za čiji se život i vladavinu vezuju brojne legende. Njegovu majku Okrisiju, koju je, posle osvajanja Kornikula, Lucije Tarkvinije Prisk, peti kralj Rima, doveo na svoj dvor kao zarobljenicu, oplodio je domaći lar.

U likovnoj umetnosti lari su najčešće prikazivani kao mladići obučeni u široku prepasanu tuniku, koji u levoj ruci drže kupu, a u desnoj rog izobilja. Često su prikazani u pokretu, kao igrači, sa paterom (žrtvenom posudom) i ritonom (posudom za čuvanje tečnosti namenjenih obredima) u rukama.


Literatura:
• Dragoslav Srejović – Aleksandrina Cermanović-Kuzmanović, Rečnik grčke i rimske mitologije, drugo izdanje, Beograd: Srpska književna zadruga, 1987