Imenice


To su samostalne reči koje označavaju bića (čovek, devojčica, leopard), predmete (knjiga, kutija, rezač), materiju (brašno, pesak, voda), kao i neke nevidljive i neopipljive pojmove (čitanje, mašta, vetar). U rečenici, imenica može da vrši sve službe reči, tj. ona može biti: subjekat, imenski deo predikata, objekat, apozicija, atribut i priloška odredba.

Gramatičke kategorije imenice su rod, broj i padež. Imenice menjaju broj i padež, razlikuju i rod, ali ga ne menjaju. Svaka imenica je samo jednog roda: ili muškog ili ženskog ili srednjeg.

Podela imenica

1. Prema rodu, imenice mogu biti:
1) muškog (mogu se govoriti udružene sa rečju taj), npr.: brod, kamen, kamion, lav, mač, plač, sin, smeh, učitelj;
2) ženskog (mogu se govoriti udružene sa rečju ta), npr.: baba, činija, mama, nastavnica, kiša, livada, sreća, suza, zebra;
3) srednjeg (mogu se govoriti udružene sa rečju to), npr.: drvo, imanje, jagnje, jezero, more, prase, selo, unuče, veslo.

2. Prema broju, imenice mogu imati oblik:
1) jednine, npr.: balon, čekić, krompir, olovka, zgrada, žirafa;
2) množine, npr.: baloni, čekići, krompiri, olovke, zgrade, žirafe.

3. Prema značenju i osobinama, imenice mogu biti:
1) vlastite – označavaju posebna imena pojedinih živih bića i geografskih pojmova (države, grada, okeana, mora, reke, planine i sl.); pišu se velikim početnim slovom, npr.: Filip, Jelena, Kamerun, Pariz, Titikaka; po pravilu imaju samo oblik jednine, a oblik množine mogu imati kada označavaju više osoba ili pojmova sa istim imenom, npr.: u školi imamo pet Filipa i šest Jelena;
2) zajedničke ili opšte – označavaju opšti naziv za živa bića, predmete i pojave sa zajedničkim osobinama; po pravilu imaju oblike i jednine i množine; pišu se malim početnim slovom, npr.: guska/guske, konj/konji, njiva/njive, prozor/prozori, torba/torbe;
Pojedine zajedničke imenice imaju nepravilnu množinu, tj. supletivnu (dopunsku) množinu i u tim slučajevima oblik množine je zbirna imenica, npr.: brat – braća, čovek – ljudi, ćebe – ćebad, dete – deca, gospodin – gospoda.
3) zbirne – označavaju zbir bića ili predmeta iste vrste, tj. skup u neodređenom ili neograničenom broju, npr.: cveće, granje, jagnjad, kamenje, lišće, prstenje, pruće, šiblje, telad, trnje, unučad, žbunje;
4) gradivne – istim svojim oblikom označavaju i malu i veliku količinu neke materije, pa nemaju oblik množine, npr.: benzin, inje, mast, med, mleko, rakija, sneg, srebro, šećer, ugalj, vino, zemlja; kada označavaju više vrsta neke materije, mogu imati množinu, npr.: crna i bela brašna, beli i žuti šećeri;
5) apstraktne ili mislene – označavaju imena nematerijalnih, neopipljivih pojmova, nešto što se samo oseća ili zamišlja, npr.: ideja, lepota, ljubav, mladost, radost, sreća, tuga.

4. Prema građenju, imenice mogu biti:
1) neizvedene ili korenske – nisu izvedene od drugih reči, npr.: brat, prst, put;
2) izvedene – to su reči koje su postale od korenskih imenica, prideva i glagola dodavanjem nastavaka za građenje reči (sufiksa), npr.: cvetić, dobrota, pevanje;
3) složene – postale su od dveju reči, npr.: babaroga, šampita, vinograd, visibaba;
4) polusložene – to su imenice koje nisu potpuno srasle u jednu reč iako označavaju jedan pojam; pišu se sa crticom između sastavnih delova, npr.: auto-mehaničar, avio-kompanija, mini-market, radio-stanica;
5) glagolske – nastaju od glagola i označavaju radnju, stanje ili zbivanje, npr.: gledanje, igranje, patnja, razočaranje, sevanje, svitanje;
6) brojne – po značenju su brojevi, a po obliku i promeni imenice; njima se označava tačan broj muških osoba (dvojica, četvorica, devetorica), broj osoba u zbiru (petorka, sedmorka, jedanaestorka), nazivi ocena (trojka, petica, desetka), delovi celine (trećina, četvrtina, devetina); u brojne imenice spadaju i stotina, hiljada, milion i milijarda, koji vrše funkciju osnovnih brojeva.

Prirodni i gramatički rod imenica

Kod imenica se može govoriti o prirodnom i gramatičkom rodu. Prirodni rod imenica (muški i ženski) zavisi od polova bića u prirodi (otac, majka). Imenice srednjeg roda (pače, tele) nemaju uočljive razlike između muškog i ženskog pola.

Ako imenica označava živo biće, treba praviti razliku između gramatičkog i prirodnog roda. Imenicama muškog gramatičkog roda označavaju se osobe muškog pola, dok se imenicama ženskog gramatičkog roda označavaju osobe ženskog pola. U pojedinim slučajevima dolazi do neslaganja između gramatičkog i prirodnog roda. Neke imenice koje označavaju osobe muškog pola imaju muški prirodni rod (avanturista, deda, karatista, sluga, šahista, tata, vladika, vođa itd.), ali su gramatički ženskog roda.

Imenice koje označavaju predmete ili pojave imaju samo gramatički rod. Taj rod se, mada ne uvek, određuje prema nastavku kojim se imenica završava (grom, haljina, mesto).

Singularija tantum i pluralija tantum

Pojedine imenice (vlastite i gradivne) imaju samo oblik jednine, nemaju množinu. Takve imenice nazivaju se singularija tantum (latinski singularia tantum – samo jednina), npr.: Aranđelovac, Australija, Belgija, cement, nafta, so.

Pojedine imenice imaju samo oblik množine, nemaju jedninu. Takve imenice nazivaju se pluralija tantum (latinski pluralia tantum – samo množina), npr.: agrumi, farmerke, grudi, jasle, kola, leđa, makaze, merdevine, naočare, novine, pantalone, sanke, usta, vrata. Te imenice najčešće označavaju delove tela ili pojedinačne predmete sastavljene od najmanje dva dela, a najčešće pripadaju množini ženskog ili srednjeg roda. Takve imenice zahtevaju glagole i prideve u množini.

Za određivanje gramatičkog roda imenica koje imaju samo množinu upotrebljavaju se reči ti, te i ta. Na primer, imenica agrumi je muškog gramatičkog roda (ti agrumi), imenica sanke ženskog gramatičkog roda (te sanke), dok je imenica usta srednjeg gramatičkog roda (ta usta).