Pridevske zamenice


Pridevske zamenice zamenjuju prideve. U rečenici su nesamostalne reči i imaju službu atributa ili imenskog dela predikata. Kao i pridevi, slažu se sa imenicom u rodu, broju i padežu. Prema tome po čemu određuju imenice, dele se na:
1. prisvojne,
2. pokazne,
3. upitno-odnosne,
4. neodređene,
5. opšte,
6. odrične.

Prisvojne zamenice pokazuju kome pripada ono što označava imenica uz koju stoje. Dobijaju se na pitanja ČIJI?, ČIJA?, ČIJE?. To su:
1) jednina:
• prvo lice: moj, moja, moje;
• drugo lice: tvoj, tvoja, tvoje;
• treće lice: njegov, njegova, njegovo, njen, njena, njeno;
2) množina:
• prvo lice: naš, naša, naše;
• drugo lice: vaš, vaša, vaše;
• treće lice: njihov, njihova, njihovo.

Pored zamenica za tri lica jednine i tri lica množine postoji i prisvojno-povratna zamenica svoj, jednaka za svih šest lica: svoj, svoja, svoje. Ona uvek upućuje na to da ono što označava imenica uz koju stoji pripada subjektu, npr.:
• Direktor je u svojoj kancelariji (= u direktorovoj).

Rečenica Direktor je u njegovoj kancelariji značila bi da se direktor nalazi u kancelariji nekog drugog čoveka.

Pokazne zamenice upućuju na određenu imenicu, njenu osobinu ili veličinu. Dobijaju se na pitanja KOJI?, KAKAV?, KOLIKI?.

Pokazne zamenice mogu upućivati na bića ili predmete koje označavaju imenice uz koje stoje. Tada se dobijaju na pitanja KOJI?, KOJA?, KOJE?. To su:
1. ovaj, ova, ovo; ovi, ove, ova (predmet ili biće nalaze se blizu onoga ko govori o njima);
2. taj, ta, to; ti, te, ta (predmet ili biće nalaze se bliže onome kome se govori o njima);
3. onaj, ona, ono; oni, one, ona (predmet ili biće nalaze se daleko i od jednog i od drugog).

Pokazne zamenice mogu upućivati na kvalitet (osobinu, svojstvo, kakvoću) bića ili predmeta koje označavaju imenice uz koje stoje. Tada se dobijaju na pitanja KAKAV?, KAKVA?, KAKVO?. To su:
1. ovakav, ovakva, ovakvo; ovakvi, ovakve, ovakva (predmet ili biće nalaze se blizu onoga ko govori o njima);
2. takav, takva, takvo; takvi, takve, takva (predmet ili biće nalaze se bliže onome kome se govori o njima);
3. onakav, onakva, onakvo; onakvi, onakve, onakva (predmet ili biće nalaze se daleko i od jednog i od drugog).

Pokazne zamenice mogu upućivati na kvantitet (veličinu, količinu i sl.) bića ili predmeta koje označavaju imenice uz koje stoje. Tada se dobijaju na pitanja KOLIKI?, KOLIKA?, KOLIKO?. To su:
1. ovoliki, ovolika, ovoliko; ovoliki, ovolike, ovolika (predmet ili biće nalaze se blizu onoga ko govori o njima);
2. toliki, tolika, toliko; toliki, tolike, tolika (predmet ili biće nalaze se bliže onome kome se govori o njima);
3. onoliki, onolika, onoliko; onoliki, onolike, onolika (predmet ili biće nalaze se daleko i od jednog i od drugog).

Upitno-odnosne zamenice imaju iste oblike, ali različita značenja u rečenici. Upitne su kada njima počinju upitne rečenice, a odnosne kada se odnose na neki prethodno imenovani pojam. To su:
1. za bića, predmete i pojave: koji, koja, koje; koji, koje, koja;
2. za osobinu: kakav, kakva, kakvo; kakvi, kakve, kakva;
3. za veličinu: koliki, kolika, koliko; koliki, kolike, kolika;
4. za pripadnost: čiji, čija, čije; čiji, čije, čija.

Neodređene zamenice upućuju na neodređena bića, predmete ili pojave. Grade se od rečce ne i upitno-odnosnih zamenica. To su:
1. za bića, predmete i pojave: neki, neka, neke; neki, neke, neka;
2. za osobinu: nekakav, nekakva, nekakvo; nekakvi, nekakve, nekakva;
3. za veličinu: nekoliki, nekolika, nekoliko; nekoliki, nekolike, nekolika;
4. za pripadnost: nečiji, nečija, nečije; nečiji, nečije, nečija.

Opšte zamenice upućuju na bilo koje biće, predmet ili pojavu. Grade se od prefiksa sva- i upitno-odnosnih zamenica. To su:
1. za bića, predmete i pojave: svaki, svaka, svake; svaki, svake, svaka;
2. za osobinu: svakakav, svakakva, svakakvo; svakakvi, svakakve, svakakva;
3. za veličinu: svakoliki, svakolika, svakoliko; svakoliki, svakolike, svakolika;
4. za pripadnost: svačiji, svačija, svačije; svačiji, svačije, svačija.

U opšte zamenice spadaju i: ma koji, ma kakav, ma koliki, ma čiji, bilo koji, bilo kakav, bilo koliki, bilo čiji, koji god, kakav god, koliki god, čiji god.

Odrične zamenice odriču postojanje nekog bića, predmeta ili pojave. Grade se od rečce ni i upitno-odnosnih zamenica. To su:
1. za bića, predmete i pojave: nikoji, nikoja, nikoje; nikoji, nikoje, nikoja;
2. za osobinu: nikakav, nikakva, nikakvo; nikakvi, nikakve, nikakva;
3. za veličinu: nikoliki, nikolika, nikoliko; nikoliki, nikolike, nikolika;
4. za pripadnost: ničiji, ničija, ničije; ničiji, ničije, ničija.