Pridevi su nesamostalne reči koje stoje uz imenicu i bliže je određuju, tj. kazuju neku osobinu saopštenog pojma. Oni su istog roda, broja i padeža kao i imenica uz koju stoje. U rečenici najčešće imaju službu atributa i imenskog dela predikata.
Pridevi su najčešće izvedene reči. Izvedeni pridevi nastaju od imeničke osnove i korenskih prideva na koje se dodaju tvorbeni nastavci. Neizvedeni ili korenski pridevi su jednoznačne reči i njih u srpskom jeziku ima malo (npr. beo, crn, lep, brz, lenj, mlad).
Prema značenju, pridevi mogu biti:
1. opisni – označavaju kakav je imenički pojam, npr.: visok, nemiran, srećan, mračan, pametan, vredan, zelen;
2. prisvojni – označavaju kome (ili čemu) pripada imenički pojam, npr.: Petrov, Ivanin, babin, mamin, seoski, šabački;
3. gradivni – govore od čega je načinjen imenički pojam, npr.: glinen, metalan, drven, trščan, vunen, zlatan;
4. vremenski – pokazuju vreme kojem pripada imenički pojam, npr.: današnji, jutarnji, letnji, zimski, noćni, dnevni;
5. mesni – označavaju mesto imeničkog pojma, npr.: prednji, zadnji, gornji, donji, desni, južni.
Prisvojni pridevi izvedeni od vlastitih imenica sufiksima -ov/-ev i -in pišu se velikim početnim slovom, npr.: Filipov, Milošev, Jelenin, Zevsov, Venerin. Pridevi izvedeni ostalim sufiksima pišu se malim slovom, npr.: evropski, češki, kragujevački, božji, božićni, novogodišnji.
Pridevski vid
Svojstvo prideva da označava istu osobinu nepoznatog i poznatog pojma naziva se pridevski vid. Pridevski vid može biti:
1. neodređeni – označava osobinu nepoznatog predmeta, bića ili pojave, a dobija se na pitanje KAKAV?, npr.:
• Najviše im se dopao zlatan lančić.
• Prišao joj je simpatičan dečak.
2. određeni – označava osobinu poznatog predmeta, bića ili pojave, a dobija se na pitanje KOJI?, npr.:
• Taj zlatni lančić dobila je na poklon.
• Taj simpatični dečak je njen prijatelj.
U muškom rodu, neodređeni vid ima nulti nastavak, a određeni vid ima nastavak -i u nominativu jednine. U ženskom i srednjem rodu, neodređeni i određeni vid imaju isti oblik (nema posebnog nastavka), a razlika je samo u akcentu i dužini izgovora, npr.:
• Šarena mačka ceo dan trči po dvorištu. (neodređeni vid)
• Ta šarena mačka me je malopre uplašila. (određeni vid)
• Jedno veselo dete igra se u parku. (neodređeni vid)
• Uvek mi je drago kad sretnem to veselo dete. (određeni vid)
Samo opisni i neki gradivni pridevi mogu imati i neodređeni i određeni vid. Vremenski i mesni pridevi imaju samo određeni vid, a vid prisvojnih prideva određuje se prema njihovom završetku: pridevi na -ov/-ev i -in imaju samo neodređeni vid, a oni sa završetkom -ski, -ški, -čki samo određeni vid.
Neodređeni i određeni vid prideva različito se menjaju po padežima.
Poređenje prideva
Poređenje imaju samo opisni pridevi (uz neke izuzetke), a njihova promena prema stepenu osobine koju označavaju naziva se komparacija. Osnovni oblik prideva naziva se pozitiv, a on ima dva stepena poređenja – komparativ (prvi stepen) i superlativ (drugi stepen).
Bića, predmeti i pojave mogu se porediti prema tome da li je neka njihova zajednička osobina jače ili slabije izražena. Ako se ta osobina samo kazuje pridevom, tada je on u osnovnom obliku – pozitivu, npr.: grub, krupan, lep.
Ako se pridevom kazuje da je neka osobina jače izražena u odnosu na istu osobinu drugog pojma sa kojim se poredi, tada je pridev u komparativu. Taj oblik se gradi dodavanjem nastavaka -ji, -iji, -ši na pozitiv, npr.: grublji, krupniji, lepši.
Nastavak -ji se ne javlja u tom obliku, nego uvek izaziva jotovanje prethodnog suglasnika. On dolazi na osnovu jednosložnih prideva, pretežno onih sa dugim samoglasnikom u osnovi, npr.: brz – brži, drag – draži, mlad – mlađi, skup – skuplji.
Nastavak -ši imaju samo tri prideva: lak – lakši, lep – lepši, mek – mekši.
Ako se pridevom kazuje da je neka osobina najjače izražena u odnosu na istu osobinu svih pojmova sa kojima se poredi, tada je pridev u superlativu. Taj oblik se gradi dodavanjem prefiksa naj- na komparativ, npr.: najgrublji, najkrupniji, najlepši.
Prefiks naj- uvek se piše sastavljeno sa komparativom. Kada pridev počinje suglasnikom j, on se piše dva puta, npr.: najjači, najjasniji, najjednostavniji, najjeftiniji.
Nepravilnu komparaciju (komparativ i superlativ sa izmenjenom ili sasvim drugom osnovom) imaju četiri prideva i oni spadaju u izuzetke. To su:
1. dobar – bolji – najbolji
2. zao – gori – najgori
3. mali – manji – najmanji
4. velik – veći – najveći
Nekoliko primera poređenja prideva kod kojih se često javljaju greške:
• besan – bešnji – najbešnji
• blag – blaži – najblaži
• čist – čistiji – najčistiji
• gorak – gorči – najgorči
• strog – stroži – najstroži
• tesan – tešnji – najtešnji
• visok – viši – najviši