Rečnik fizičkih pojmova


  • adheziona sila – privlačna sila između dve različite vrste materije, kao što su, na primer, voda i staklo. Ravnoteža između adhezivne i kohezivne sile određuje menisk tečnosti – da li je on ispupčen nadole ili nagore.
  • aditivni proces – kombinovanje svetlosti različitih boja. Kada oko vidi svetlost sastavljenu od više boja, rezultat je boja koja se razlikuje od bilo koje pojedinačne boje. To se događa zato što ljudsko oko ima tri tipa konusnih ćelija. Mozak kombinuje signale svake ćelije i interpretira rezultat.
  • agregatno stanje – makroskopski oblik postojanja materije, uniformnih fizičkih osobina i uniformnog hemijskog sastava, u kojem čestice (atomi, molekuli, joni) imaju karakterističan prostorni raspored i karakteristične oblike kretanja. Postoje četiri agregatna stanja: čvrsto, tečno, gasovito i plazma. Tip agregatnog stanja zavisi od odnosa termalne energije čestica i energije međučestičnih interakcija.
  • ahromatski dublet – sistem od dva sočiva koji eliminišu hromatsku aberaciju. Ta dva sočiva su napravljena od dve različite vrste stakla.
  • alfa raspad – raspad nestabilnog atomskog jezgra pri čemu se oslobađa čestica koja se sastoji od dva protona i dva neutrona, tj. alfa čestica. Pri alfa raspadu, atomski broj jezgra se smanji za dva, a atomska masa za četiri.
  • amorfno čvrsto telo – svako čvrsto telo kod kojeg čestice nisu raspoređene na pravilan način i koje nije sastavljeno od kristala. Kako čestice nisu pravilno raspoređene, amorfno čvrsto telo često se zove superohlađena tečnost.
  • amplituda – predstavlja jačinu talasa. Kod zvučnih talasa, amplituda određuje jačinu zvuka. Za vodene talase, amplituda je polovina visine između grebena i dolje talasa.
  • anion – negativno naelektrisan jon.
  • anoda – pozitivna elektroda svakog električnog aparata. Kako je anoda povezana sa pozitivnim polom izvora ona privlači elektrone. Anoda se upotrebljava za dobijanje x-zraka i kod katodne cevi.
  • antičestica – čestica koja ima istu masu sa drugom česticom, ali ima suprotan električni naboj ili neku drugu karakteristiku.
  • antigravitacija – pretpostavljena sila jednaka ali dijametralno suprotna gravitaciji.
  • antimaterija – materija u kojoj je električni naboj atomskih čestica suprotan onome u normalnoj materiji (jezgro atoma je od antiprotona i antineutrona, a oko njega kruže pozitroni umesto elektrona).
  • apsolutna nula – najniža moguća temperatura. Što je veća temperatura materije, to je veće kretanje, kao i kinetička energija koju čestica poseduje. Na apsolutnoj nuli čestice se uopšte ne kreću. Apsolutna nula je 0 K, −273,15 °C ili −459,67 °F.
  • atom – sitna čestica koja gradi materiju. Atomi su najsitniji delići nekog hemijskog elementa koji još imaju hemijski karakter tog elementa, i koji se ne mogu hemijskim putem dalje razložiti. Obično im je prečnik oko 10−10 mm i sastoje se od pozitivno naelektrisanog jezgra okruženog negativno naelektrisanim elektronima.
  • atomska masa – ukupna masa protona i neutrona u jezgru jednog atoma, izražena u atomskim jedinicama mase. Protoni i neutroni imaju masu od po jedne atomske jedinice mase.
  • atomski broj – broj protona u jezgru atoma.
  • Avogadrov broj – broj molekula u jednom molu date supstance. Definisan je kao broj atoma C-12 u 12 g te supstance, a ima vrednost NA = 6,02214 × 1023 mol−1.
  • beta raspad – raspad nestabilnog atomskog jezgra pri kojem se oslobađa brzi elektron. Taj elektron se zove beta čestica. Pri beta raspadu, atomski broj jezgra se povećava za jedan jer se neutron menja u proton i oslobođeni elektron. Atomska masa ostaje nepromenjena.
  • Braunovo kretanje – slučajno kretanje malih čvrstih tela, kao što su čestice čađi, koje se mogu posmatrati pod mikroskopom. Kretanje je prouzrokovano atomima i molekulima tečnosti ili gasa koji bombarduju čvrsta tela.
  • brzina – karakteristika kretanja jednog tela. Ona je jednaka dužini puta podeljenoj sa vremenom za koje telo pređe taj put. Brzina se obično meri u metrima u sekundi [m/s].
  • brzina svetlosti – brzina prostiranja elektromagnetnih talasa u vakuumu (299 792,458 km/s). Nijedno telo se ne može kretati brzinom većom od brzine svetlosti.
  • Celzijusova skala – temperaturna skala po kojoj se voda ledi na 0 stepeni, a ključa na 100 stepeni. Svaki Celzijusov stepen je jednak jednom Kelvinovom stepenu, ali Kelvinova skala počinje na apsolutnoj nuli (−273,15 °C).
  • centripetalna sila – sila koja je potrebna da bi se jedno telo kretalo po kružnici ili elipsi. Pri kružnom kretanju sila je uvek usmerena ka centru kružnice, a njen intenzitet zavisi od mase i brzine tela, kao i od radijusa kružnice.
  • čestica – sićušna pojedinačna komponenta materije tipične mase, naelektrisanja i drugih osobina.
  • destruktivna interferencija – kombinacija dva talasa kad su talasi „u raskoraku”. To znači da se maksimum jednog talasa poklapa sa minimumom drugog talasa, pri čemu dolazi do njihovog poništavanja. Ako su dva talasa iste veličine, mogu se poništiti u potpunosti (amplituda zbira ta dva talasa jednaka je nuli).
  • difrakcija – savijanje talasa oko ivice nekog objekta. Mali procep se sastoji od dve bliske ivice, tako da su talasi savijeni u koncentrične krive.
  • difuzija – mešanje supstanci izazvano slobodnim kretanjem njihovih čestica. Difuzija je najzastupljenija kod gasova zato što je kretanje čestica mnogo brže nego kod čvrstih tela ili tečnosti.
  • dinamometar – sprava za merenje sile. Pokazivač se pomera duž skale u zavisnosti kako se opruga unutar dinamometra isteže. Istezanje opruge zavisi od sile koja deluje na nju.
  • divergencija – razdvajanje, na primer kad paralelna svetlost prođe kroz konkavno sočivo.
  • ekscitiran (pobuđen) – koji poseduje višak energije. Elektroni u atomu mogu biti pobuđeni toplotom ili svetlosnom energijom. Kad se to desi, oni zauzimaju novo mesto u atomu u skladu sa njihovom novom energijom.
  • elastičnost – sposobnost supstance da vrati svoju veličinu i oblik nakon što je na nju delovano silom naprezanja. Sile privlačenja među atomima u supstanci su jače kad su atomi razdvojeni (te sile su odgovorne za elastičnost).
  • električna struja – kretanje čestica sa električnim nabojem. U najvećem broju slučajeva to je rezultat kretanja elektrona. Kretanje elektrona je prouzrokovano elektrostatičkom i elektromagnetnom silom.
  • električni naboj (naelektrisanje) – osobina nekih čestica ili tela koja dovodi do elektrostatičkih sila. Postoje dva tipa naboja – pozitivan i negativan. Obično je u materiji broj negativnih i pozitivnih naelektrisanja izjednačen, tako da ukupan naboj nije različit od nule.
  • električni napon (razlika potencijala) – mera za silu između čestica sa električnim nabojem. U električnom kolu, razlika potencijala gura elektrone po kolu.
  • električni otpor – suprotstavljanje toku električne struje. Jačina otpora je jednaka količniku napona i i jačine struje.
  • električno polje – oblast u kojoj je čestica sa električnim nabojem izložena dejstvu elektrostatičke sile.
  • elektroda – deo električnog instrumenta povezan sa izvorom napona. Pozitivna elektroda se zove anoda, a negativna je nazvana katoda.
  • elektromagnet – naprava koja se sastoji od kontinuiranih žica namotanih oko železnog jezgra. Električna struja kroz žicu stvara magnetno polje koje određuje domene u železu prevodeći ga u nepostojan magnet.
  • elektromagnetna sila (Lorencova sila) – sila u česticama sa električnim nabojem koje se kreću u magnetnom polju. Veličina i pravac sile zavise od brzine čestice, veličine i znaka njenog naboja i od veličine i smera magnetnog polja.
  • elektromagnetni spektar – opseg elektromagnetnog zračenja. Svaki oblik zračenja je identičan, osim talasne dužine i energije. Vidovi zračenja kratkih talasnih dužina i velike energije su iks i gama zraci, dok su talasi dugih talasnih dužina i male energije infracrveni i radio talasi.
  • elektromagnetno zračenje – oblik energije koji se kreće kroz prostor i materiju. To zračenje je povezano sa električnim i magnetnim poljem. Na njega može da se gleda kao na talasno kretanje u spomenutim poljima. Takođe može da se smatra kao tok čestica nazvanih fotoni. Tu spadaju mnogi oblici zračenja, kao što su svetlost, radio-talasi i x-zraci.
  • elektron – čestica sa elementarnim negativnim naelektrisanjem, koja izgrađuje elektronsku ljusku oko atoma. Ima masu 9,106 × 10−28 g, a prečnik reda veličine 10−14 mm.
  • elektroskop – instrument za merenje količine neutralnih naelektrisanja u jednom telu. Najjednostavniji primer je staklena kutija sa dva zlatna lista koja se odbijaju kada se naelektrišu pomoću indukcije.
  • elektrostatička sila (Kulonova sila) – sila između naelektrisanja. Dva naelektrisanja istog znaka se odbijaju, tj. odguruju. Dva naelektrisanja suprotnog znaka se privlače.
  • element – supstanca koja se sastoji od istog tipa atoma. Primeri takvih elemenata su vodonik, helijum, kiseonik, ugljenik, fluor.
  • elementarna čestica – čestica za koju se veruje da nije sastavljena od manjih, prostijih čestica.
  • elementarna ćelija – grupa atoma ili molekula u kristalu koja se ponavlja periodično formirajući kristalnu rešetku. Postoji sedam prirodnih kristalnih sistema.
  • Farenhajtova skala – temperaturna skala po kojoj se voda ledi na 32 stepena, a ključa na 212 stepeni.
  • fisija – cepanje nestabilnih atomskih jezgara. Proces započinje kada neutron udari u veliko nestabilno jezgro, koje se deli na dva manja stabilnija jezgra, oslobađajući nekoliko neutrona i veliku količinu energije. Novonastali slobodni neutroni mogu da produže proces do stvaranja lančane reakcije – fisije velikog broja jezgara.
  • fluid – svaka supstanca koja teče. Tečnosti i gasovi su fluidi.
  • fluorescencija – vid luminiscencije pri kojoj supstanca svetli u vidljivoj svetlosti zbog pobuđivanja nevidljivog ultraljubičastog zračenja.
  • foton – elementarna čestica nosilac elektromagnetnog zračenja. Njegova energija zavisi samo od talasne dužine zračenja. Fotoni su najrasprostranjenije čestice u svemiru.
  • frekvencija – broj talasa koji prođu kroz određenu tačku u određenom vremenskom intervalu. Takođe, broj ciklusa ili vibracija kroz koje prođe telo u pokretu u određenom vremenskom intervalu. Frekvencija se izražava u hercima [Hz].
  • fosforescencija – vid luminiscencije pri kojoj supstanca svetli vidljivom svetlošću izvesno vreme posle pobuđivanja. Svaka supstanca sa svojstvom fosforescencije se zove fosfor.
  • fuzija – sjedinjavanje malih atomskih jezgara u jedno veće jezgro, pri čemu se oslobađa velika količina energije.
  • Gajger-Milerov brojač – uređaj za detektovanje radioaktivnosti. Prilikom ulaska alfa i beta čestica između zidova cevi i metalne žice u centru, počinje da protiče električna struja.
  • gama zračenje – vrsta elektromagnetnog zračenja najveće energije i najkraćih talasnih dužina. Emituju ga samo najsilovitije pojave u svemiru, kao što su supernove ili fuzije neutronskih zvezda.
  • generator – mašina koja proizvodi električni napon kada je uključen rotor.
  • gluon – prema modernoj teoriji, čestica odgovorna za prenos jake nuklearne sile.
  • gravitacija – privlačna sila između dva tela, npr. između Zemlje i Meseca. Jačina te sile zavisi od mase i rastojanja između dva tela. Na osnovu moderne teorije, gravitacija se prenosi pomoću čestica poznatih kao gravitoni.
  • gustina – mera koncentracije mase u supstanci. Numerička vrednost za gustinu se dobija deljenjem određene količine supstance sa njenom zapreminom.
  • hadron – subatomska čestica, sastoji se od kvarkova ili antikvarkova, ima jake interakcione sile i složenu unutrašnju strukturu; dele se na barione (protoni i neutroni) i mezone (leptoni i fotoni).
  • Hiksov bozon – hipotetička čestica čije postojanje bi povezalo elektromagnetnu i slabu nuklearnu silu, i objasnilo zašto čestice imaju masu.
  • infracrveno zračenje – toplotno zračenje na talasnim dužinama između vidljive svetlosti i radio-talasa.
  • interferencija – kombinovanje (sabiranje) dvaju ili više talasa.
  • isparavanje – gubitak atoma ili molekula iz tečnosti, kada se oni odvoje od tečnosti pri prelasku u paru. Isparavanje nastaje pri temperaturi koja je niža od temperature tačke ključanja.
  • jezgro (nukleus) – centralni deo atoma. Ima pozitivno naelektrisanje zato što sadrži protone.
  • jon – naelektrisana čestica koja se stvara od atoma (ili atomskih grupa) usled gubitka ili prisajedinjenja elektrona. Broj pozitivnih i negativnih naelektrisanja je jednak. Uklanjanje jednog ili više elektrona ostavlja atomu višak pozitivnog naelektrisanja, dok dodatkom elektrona atom dobija negativno naelektrisanje.
  • kapilarna pojava – podizanje ili spuštanje tečnosti u tankoj cevi, iznad ili ispod površine tečnosti u zavisnosti od površinskog napona. Ako su adhezione sile jače od kohezionih, kao što je slučaj sa vodom u staklenoj cevi, voda se penje uz cev. Što je uža cev, utoliko je veći nivo tečnosti koja se penje ili spušta.
  • kation – pozitivno naelektrisan jon.
  • katoda – negativna elektroda bilo kojeg električnog aparata. To je zbog toga što je katoda spojena sa negativnim izvorom struje, pa se elektroni odbijaju od nje.
  • Kelvinova skala – apsolutna temperaturna skala. Kelvinova skala počinje od apsolutne nule (−273,15 °C) i, za razliku od Celzijusove i Farenhajtove skale, ne bazira se na nekoj fiksnoj tački.
  • kinetička energija – energija tela koja se kreće, a zavisi od mase i brzine tela.
  • koheziona sila – sila privlačenja između atoma i molekula u tečnosti, kao na primer kod vode. Koheziona sila je odgovorna za površinski napon.
  • komponenta sile – deo sile u određenom pravcu. Na silu može da se gleda kao na zbir dve komponente ili više njih.
  • konkavan – udubljen (površina je udubljena ka centru). Konkavno sočivo tera paralelnu svetlost da divergira. Konkavno ogledalo tera paralelnu svetlost da konvergira.
  • konstruktivna interferencija – sabiranje dva talasa pri čemu se talasi nalaze u nizu tako što se maksimum jednog talasa poklapa sa maksimumom drugog talasa. Amplituda zbirnog talasa je suma amplituda talasa koji se sabiraju.
  • konveksan – ispupčen (površina je ispupčena od centra). Konveksno sočivo tera paralelnu svetlost da konvergira. Konveksno ogledalo tera paralelnu svetlost da divergira.
  • konvergencija – približavanje, odnosno sjedinjavanje, kao kad se paralelna svetlost sabira u fokus.
  • krajnja brzina – maksimalna brzina koju dostiže predmet koji pada kroz tečnost ili gas.
  • kristal – čvrsto telo čiji atomi i molekuli grade pravilnu unutrašnju (prostornu) strukturu (kristalnu rešetku).
  • kristalna rešetka – uređeni raspored elementarnih jedinki supstance (atoma, molekula ili jona) u prostoru koji se pravilno ponavlja u svim pravcima. Prema vrsti elementarnih jedinki koje je grade, kristalna rešetka može biti atomska, molekulska i jonska.
  • kvark – elementarna čestica koja ne postoji sama već je sastavni deo hadrona. Nijedan kvark nije do sada nađen sam u izolovanom obliku.
  • lančana reakcija – proces kao što je nuklearna fisija, gde svaka reakcija stvara uslov za početak nove reakcije.
  • latentna toplota – toplotna energija potrebna za topljenje čvrstog tela ili za isparavanje tečnosti. Pomoću latentne toplote povećava se temperatura tela.
  • luminiscencija – zračenje svetlosti koje nastaje smanjenjem energije pobuđenih elektrona u atomu ili molekulu. Dva glavna oblika tog zračenja su flourescencija i fosforescencija.
  • magnetno polje – prostor oko polova magneta, električne struje ili promenljivog električnog polja.
  • maksimalna sila trenja – sila koja treba da se upotrebi da bi se pokrenulo jedno telo koje je u kontaktu sa određenom površinom.
  • masa – mera inercije jednog tela. Masa se takođe definiše i pomoću gravitacije. Gravitacona sila između dva tela zavisi od njihove mase.
  • maseni broj – broj elementarnih čestica jezgra atoma (protona i neutrona). Nije jednak masenoj težini (atomskoj težini), jer u to ulazi i težina elektronskih ljuski.
  • mezoni – hadroni koji se sastoje od po dva kvarka. Jedan od primera je i pi mezon, koji se prenosi jakom nuklearnom interakcijom između hadrona i jezgra. U tu grupu čestica ne pripada mi mezon.
  • molekul – najmanja jedinična količina materije koja može da egzistira sama za sebe i zadrži sve osobine originalne supstance. Molekuli mogu biti različiti (kao u hemijskim jedinjenjima) ili isti (kao kod gasova). Na primer, molekul vode se sastoji od dva atoma vodonika i jednog atoma kiseonika.
  • naprezanje – sila reakcija čvrstog tela koje je rastegnuto pa stremi da približi svoje atome.
  • neutrino – elementarna čestica bez mase i naelektrisanja, koja ima brzinu blisku brzini svetlosti.
  • neutron – elementarna čestica atomskog jezgra, koja ima približno istu masu kao atom vodonika, ali nema električni naboj. Ima prečnik reda veličine 10−15 mm.
  • nuklearna energija – energija koja se oslobađa iz atomskog jezgra prilikom nuklearne reakcije.
  • nuklearna fizika – grana fizike koja izučava atomsko jezgro, njegove sastavne delove i sile koje deluju među njima.
  • nuklearna reakcija – proces koji nastaje kad se atomsko jezgro cepa (fisija) ili kad se dva atomska jezgra sudare (fuzija).
  • nukleus – atomsko jezgro, sastavljeno od protona i neutrona.
  • orbitale – oblast u atomu gde se nalaze elektroni. Naziv „orbitala” potiče od toga što se ranije mislilo da se elektroni kreću po određenom putu oko jezgra.
  • oscilator – električno kolo koje stvara promenljiva električna struja, koja periodično menja smer.
  • poluprovodnik – materijal u kojem su elektroni slabo vezani za atome. Ako se dovede mala količina energije, elektron može da postane slobodan, a materijal postaje provodnik.
  • potencijalna energija – energija koja se „skladišti” na neki način. Na primer, telo koje se podigne ima potencijalnu energiju zbog svog položaja (visine) i zbog gravitacije koja ga vuče nadole.
  • površinski napon – rezultanta sila na površini tečnosti koja zavisi od kohezionih sila između čestica tečnosti.
  • pozitron – antičestica elektrona. U svakom pogledu je identična sa elektronom, osim što ima pozitivni električni naboj.
  • pritisak – mera za koncentrisanost neke sile. Pritisak koji vrši sila na površinu koja je normalna na tu silu se dobija deljenjem intenziteta sile sa površinom ravni na koju ta sila deluje.
  • proton – elementarna čestica atomskog jezgra, koja ima pozitivan električni naboj. Ima masu 1,67 × 10−24 g, a prečnik reda veličine 10−15 mm.
  • rad – količina energije potrebne za izvršenje određenog zadatka. Na primer, rad se vrši kada se pomoću dizalice podiže tovar. Izvršeni rad je jednak proizvodu pređenog puta i komponente sile koja deluje u pravcu pređenog puta.
  • refrakcija – prelamanje svetlosti ili nekog drugog elektromagnetnog zračenja koje prelazi iz jedne u drugu sredinu.
  • sila – odbijanje ili privlačenje.
  • sloj – energetski nivo u atomu zahvaćen elektronom. U opštem slučaju, što je niža energija elektrona u nivou, to je on bliži jezgru.
  • sočivo – zakrivljeno specijalno oblikovano parče stakla ili drugi providni materijal koji može da prelama svetlost i može da stvara likove. Sočiva mogu biti konveksna i konkavna.
  • solenoid – provodnik u obliku kalema kojim se stvara magnetno polje, slično polju magneta u obliku šipke. Stavljanjem železnog jezgra unutar solenoida (kalema) stvara se elektromagnet.
  • subatomska čestica – svaka čestica manja od atoma (elektron, proton, neutron itd.).
  • supstraktivni proces – proces u kojem pigment apsorbuje delove iz vidljivog dela spektra, a reflektuje druge delove, omogućavajući da predmet izgleda obojeno.
  • tačka topljenja – temperatura na kojoj čvrsta supstanca postaje tečnost. Kolika je ta temperatura zavisi od atmosferskog pritiska.
  • talasna dužina – rastojanje između dva najbliža maksimuma talasa. Talasna dužina elektromagnetnog zračenja određuje vid zračenja. Na primer, x-zraci imaju manju talasnu dužinu od vidljive svetlosti. Različite talasne dužine svetlosti omogućavaju i raznolikost boja.
  • temperatura – određuje toplotu, odnosno hladnoću nekog tela. Direktno je povezana sa kinetičkom energijom čestica u supstanci. Čestice toplih tela imaju veću kinetičku energiju.
  • težina – sila gravitacije na jedno telo. Zavisi od mase tela, a menja se sa različitim gravitacionim uslovima. Meri se u njutnima [N].
  • toplotno širenje – širenje čvrstog tela pri povećanju temperature. Odražava se na povećanje amplitude oscilovanja atoma i molekula u telu. Povećanje amplitude pri visokoj temperaturi se odražava i na povećanje kinetičke energije atoma i molekula.
  • totalna unutrašnja refleksija – kada se svetlost kreće od optički gušće do optički ređe sredine, npr. od stakla do vazduha, obično se deo svetlosti reflektuje. Kada svetlost udari u granicu između dve sredine pod određenim kritičnim uglom, ili uglom većim od njega, sva svetlost se reflektuje nazad, tj. nastaje totalna unutrašnja refleksija.
  • turbina – mašina u kojoj tečnost ili gas pospešuju rotaciju. Kada je priključena na generator, okretanje turbine omogućava proizvodnju struje.
  • ubrzanje – promena brzine nekog tela u jedinici vremena. Smanjenje brzine je negativno ubrzanje ili usporavanje. Ubrzanje se meri u metrima u sekundi na kvadrat [m/s2].
  • vidljiva svetlost – elektromagnetno zračenje na talasnim dužinama vidljivim ljudskom oku.
  • zakon održanja energije – energija ne može da se stvori niti da se uništi, može da se prevede iz jednog oblika u drugi ili da se prenese sa jednog mesta na drugo.