Obredne pesme


Obredne pesme su nastale u dalekoj prošlosti, pre nego što su naši preci primili hrišćanstvo. Te pesme se vezuju za paganske obrede našeg naroda i vreme kada je čovek pojave oko sebe tumačio voljom bogova. U težnji da umilostivi bogove, kako bi dali kišu, rodnu godinu i sl., čovek je priređivao različite obredne rituale, koji su bili praćeni odgovarajućim pesmama. U obrednim pesmama slave se godišnje promene u vegetaciji: rađanje, sazrevanje i starenje, odnosno umiranje. Neke od njih čuvaju imena slovenskih božanstava, a neke su se pod uticajem hršćanstva prilagodile crkvenim praznicima: Božiću, Uskrsu, Lazarevoj suboti itd.

Obredne pesme dele se na:
1. koledarske
2. dodolske
3. krstonoške
4. kraljičke
5. slavske
6. pesme vezane za hrišćanske praznike (božićne, lazaričke, uskršnje, đurđevske i dr.)

Koledarske pesme su negovale kult starih božanstava svetlosti i toplote Svaroga i Dažboga. S vremenom su se menjale i primale uticaj nove religije. Vuk Karadžić je rekao da je između tih i božićnih pesama razlika u tome što se reč koledo (u paganskoj mitologiji, koledo je bio mladi, tek rođeni bog), zamenjuje rečima bog, bogo, Božić. Međutim i jedne i druge u sebi sadrže elemente veselja, pojmove iz domaćinstva i prirode. Koledarske pesme su vesele, praznične pesme koje su pevali mladići, koledari, za Božić i Novu godinu. Poznate koledarske pesme su Vojevao beli Vide, koledo, Šta ćemo darovati koledu.

Dodolske pesme su se pevale za vreme letnje suše kako bi se umilostivio bog da pusti kišu. Naši preci su verovali da njihovim životom i prirodom oko njih upravljaju natprirodna bića (bogovi). Da bi umilostivili i izmolili bogove da kišom porose njive sa kukuruzom, vinograde, voćnjake, bašte, priređivali su različite rituale praćene pesmom. Te pesme su pevale devojke, glava okićenih cvećem i lišćem, dok su išle kroz selo kako bi prizvale kišu. Jedna od tih devojka bi skinula sve sa sebe i obložila se različitom travom i cvećem, ali tako da se ništa ne vidi (ta devojka se zvala dodola). Poznate dodolske pesme su Naša doda boga moli, Mi idemo preko sela, Kad idu preko sela.

Krstonoške pesme su se takođe pevale za vreme sušnih dana, ali su njih pevali mladići predvođeni barjaktarom, koji se naziva krstonoša.

Kraljičke pesme su pevane o Svetim Trojicama. Te pesme pevale su isključivo devojke, među kojima je jedna predstavljala kraljicu. Devojke su išle od kuće do kuće i domaćina pozdravljale sa željom da mu godina bude rodna i berićetna i deca zdrava i napredna. Poznate kraljičke pesme su Djetetu, Oj višnjo, višnjice, Domaćinu.

Slavske pesme su pevane na slavama dok se seče slavski kolač.

Pesme vezane za hrišćanske praznike su pevane za vreme verskih praznika, a iako su vezane za hrišćanske praznike imaju pagansko obeležje. Božićne pesme su se pevale u porodičnoj kući, jer je nekada bio običaj da se uoči Božića i na sam praznik ne ide od kuće. Najviše ih je posvećeno badnjaku. Lazaričke pesme su deo nasleđa starih Slovena, a kasnije se taj običaj ustalio na Lazarevu subotu. Grupa devojaka je išla od kuće do kuće, pevajući pesme za plodnost, sreću i napredak. Uskršnje pesme su se pevale oko Uskrsa, a u njima je slavljen dolazak proleća, odnosno vaskrsenje prirode. Đurđevske pesme su se pevale uoči Đurđevdana, a slavile su dolazak proleća.