Književnost


Sam termin „književnost” upotrebljava se kako bi označio sva pisana dela koja imaju estetičku vrednost. Književnost čini vrstu umetnosti čije je izražajno sredstvo reč.

Književna dela mogu se podeliti prema više kriterijuma:
1. prema temi i ideji:
1) književno-umetnička
2) književno-naučna

2. prema stvaraocima:
1) narodna ili usmena (nepoznati stvaraoci)
2) umetnička ili pisana (poznati stvaraoci)

3. prema načinu stvaranja:
1) lirika
2) epika
3) drama

4. prema književnim pravcima i metodima:
1) realistička
2) romantičarska
3) naturalistička itd.

Književna dela sadrže slike o ljudima i pojavama koje snažno utiču na čitaoca, deluju na njegova osećanja i stavove. U svim istorijskim periodima književna dela najčešće su bila uslovljena razvojem i ciljevima društva. Paralelno sa stvaranjem književnih dela ljudi su proučavali i procenjivali: zakonitosti stvaralaštva – stvarala se teorija književnosti; književne odlike – stvarala se književna kritika; istorijske periode nastanka književnih dela i njihove vrste – stvarala se istorija književnosti. Ta tri dela nauke o književnosti, kao i stilistika, jedan deo nauke o jeziku koji ulazi u nauku o književnosti, uzajamno se prožimaju i dopunjavaju omogućavajući svestrano proučavanje svih osobina književnih dela, kao i njihov istorijski razvoj i ulogu koju imaju u opštem ljudskom kulturnom razvoju.