Rimski brojevi


To je sistem predstavljanja brojeva koji su izmislili stari Rimljani. Brojevi su stvarani kombinacijom sedam simbola, koji su označavali određene brojeve u sistemu arapskih brojeva:
• I = 1
• V = 5
• X = 10
• L = 50
• C = 100
• D = 500
• M = 1000

U starom Rimu nula se u proračunima javljala kao nulla (što je značilo „ništa”), ali se nije smatrala brojem i zapisivala se kao reč.

Sistem rimskih brojeva ima nekoliko nedostataka:
1. nepostojanje broja nula,
2. nemogućnost zapisivanja decimalnih brojeva,
3. mnogo cifara pri zapisivanju velikih brojeva,
4. najveći broj koji se može zapisati jeste 3999: MMMCMXCIX.

Pravila formiranja rimskih brojeva

Brojevi koji nemaju svoju cifru formiraju se sabiranjem i oduzimanjem brojeva koji je imaju:
1. cifra koja se nalazi iza cifre jednake ili veće vrednosti dodaje se na tu vrednost, npr.:
• II = 2
• VI = 6
• LX = 60
2. ako je cifra manje vrednosti ispred cifre veće vrednosti, tada se manja cifra oduzima od veće, npr.:
• IX = 9
• XL = 40
• CD = 400
3. jedna cifra se može upotrebiti najviše tri puta zaredom, npr.:
• 3 = III, pa je 4 = IV (a ne IIII)
• 30 = XXX, pa je 40 = XL (a ne XXXX)
• 800 = DCCC, pa je 900 = CM (a ne DCCCC)
4. kada se cifra nalazi između dve cifre veće vrednosti, njena vrednost se oduzima od vrednosti druge cifre i dodaje na vrednost prve, npr.:
• XIV = 10 + (5 − 1) = 14
• CXC = 100 + (100 − 10) = 190
• DXL = 500 + (50 − 10) = 540
5. u slučaju da postoje dva načina za predstavljanje broja, prednost ima onaj kod kojeg se cifra veće vrednosti pojavljuje prva u zapisu, npr.:
• 14 je XIV (10 + 4), a ne VIX (5 + 9)
• 29 je XXIX (20 + 9), a ne IXXX (9 + 20)
• 49 je XLIX (40 + 9), a ne IL (50 − 1)

U sledećoj tabeli dati su svi brojevi prve desetice, zatim sve desetice prve stotine, kao i sve stotine prve hiljade.

rimski b slika

Nekoliko primera većih rimskih brojeva:
• CCCLXVI = 366
• DCCXLVIII = 748
• MCDXXV = 1425
• MCMLXXXI = 1981
• MMIII = 2003
• MMMDLXXIV = 3574