Asimilacija i sažimanje samoglasnika


Asimilacija je glasovna promena pri kojoj se različiti samoglasnici izjednačavaju, a sažimanje je glasovna promena kojom se dva ista samoglasnika spajaju u jedan dugi samoglasnik. Jedna promena najčešće prethodi drugoj.

To se dešava pri nekim glasovnim promenama i pri građenju reči, npr.:
• sokol – sokoo – soko
• sol – soo – so
• vol – voo – vo
U navedenim rečima je krajnje l u nominativu jednine prešlo u o, ono se udvostručilo i saželo u jedno dugo ō.

Ili, na primer:
• kuvati – kuva-ah – kuvah
• pričati – priča-ah – pričah
• svirati – svira-ah – svirah
U navedenim rečima su se vokal a iz infinitivne osnove i vokal a iz nastavka za oblik imperfekta saželi u jedno dugo ā.

Tako je, na primer, pravilno reći i:
kojeg(a) i kog(a)
mojeg(a) i mog(a)
svojeg(a) i svog(a)

Skupu oje u prvoj reči iz niza odgovara glas o u drugoj reči iz niza. Kraći oblici dobijaju se tako što u rečima kojeg, mojeg, svojeg dolazi do gubljenja sonanta j, pa se dobijaju oblici koeg, moeg, svoeg. Zatim vokal e prelazi u vokal o (asimilacija e i o) i dobijaju se reči koog, moog, svoog. Na kraju, dva samoglasnika o sažela su se u jedan dugi samoglasnik ō, nakon čega se dobijaju reči kog, mog, svog:
• kojeg > koeg > koog > kog
• mojeg > moeg > moog > mog
• svojeg > svoeg > svoog > svog


Odstupanje od asimilacije i sažimanja samoglasnika
Asimilacija se ne vrši u većini reči u kojima je došlo do promene l u o: anđeo, beo, debeo, išao, kotao, misao, pisao, posao itd.

Sažimanje se ne vrši kad reč gubi svoje značenje: jednoobrazan, krupnook, mikroorganizam, plavook, poodmaći, pooštriti, samoodbrana, vodootpornost, zoologija itd.