Ta glasovna promena vrši se u sledećim slučajevima:
1. kada se ispred prednjonepčanih suglasnika (č, ć, dž, đ, lj, nj, š, ž) nađu zubni suglasnici s i z, oni tada prelaze u sebi najsrodnije prednjonepčane suglasnike š i ž. To je jednosmerna alternacija (glasovna međuzamena), npr.:
• daska – das-čica – daščica
• list – lis-će – lišće
• mast – mas-ću – mašću
• misliti – mis-ljenje – mišljenje
• čeznuti – čez-nja – čežnja
• grozd – groz-đe – grožđe
• paziti – paz-ljiv – pažljiv
• voziti – voz-nja – vožnja
2. kada se glas n nađe ispred usnenog suglasnika b ili p u izvedenim rečima, odnosno ispred sufiksa, on tada prelazi u m, npr.:
• odbrana – odbran-beni – odbrambeni
• prehrana – prehran-beni – prehrambeni
• stan – stan-beni – stambeni
• zelen – zelen-bać – zelembać
U izvedenim rečima n uvek prelazi u m, dok u složenicama n ostaje nepromenjeno i tada je reč o odstupanju.
3. kada se glasovi g i h nađu ispred prednjonepčanog suglasnika č, oni tada prelaze u š, npr.:
• breg – breg-čić – breščić
• orah – orah-čić – oraščić
• trbuh – trbuh-čić – trbuščić
• vrh – vrh-čić – vrščić
Jednačenje suglasnika po mestu tvorbe često je udruženo sa prethodno izvršenim jednačenjem suglasnika po zvučnosti ili jotovanjem, kao i sa gubljenjem suglasnika, glasovnom promenom koja se vrši nakon jednačenja suglasnika po mestu tvorbe.
Odstupanje od jednačenja suglasnika po mestu tvorbe
Jednačenja suglasnika po mestu tvorbe ne vrši se u sledećim slučajevima:
1. u složenim rečima kada se prvi deo složenice završava na s ili z, a drugi deo počinje prednjonepčanim suglasnikom lj ili nj: sljubiti, sljuštiti, izljubiti, razljuljati, razljutiti, iznjihati, mlaznjak itd.;
2. kada se suglasnik n nalazi na kraju prvog dela složenice, a drugi deo počinje usnenim suglasnikom b ili p: maskenbal, vanbračni, vanbrodski, crvenperka, jedanput, stranputica itd.