Disimilacija ili razjednačavanje jeste promena jednog od dvaju jednakih ili srodnih glasova koji se nalaze jedan blizu drugog.
Imenice muškog roda sa završetkom na nepalatalni suglasnik imaju u instrumentalu jednine nastavak -om (npr. čovekom, danom, gradom), a nastavak -em posle palatalnog suglasnika (npr. kraljem, mačem, panjem). Takva raspodela nastavaka -om i -em izostaje ako je u završnom slogu osnove samoglasnik e, jer tada e – e u dva susedna sloga prelaze u e – o, npr.:
• hmelj – hmeljom
• kej – kejom
• koledž – koledžom
• kreč – krečom
• sprej – sprejom
• veš – vešom
To ipak ne važi za imenice sa sufiksom -telj (prijateljem, snimateljem, učiteljem itd.) niti za one kao svetac, venac (svecem, vencem, zbog nepostojanog a).
U znatno manjoj meri, disimilacija deluje i na izbor nastavka -ov-i odnosno -ev-i u množini nekih imenica muškog roda, pa tako imamo kejovi, sprejovi, uprkos palatalnom suglasniku j (uporedi brojevi, krajevi).
Disimilacija je takođe razlog što se posle padežnog nastavka -om javlja pokretni samoglasnik e (npr. dobrome, takvome), ali posle -em pokretni samoglasnik u (npr. tuđemu, vašemu).