Disimilacija samoglasnika

 

Disimilacija ili razjednačavanje glasova jeste zamena jednog, određenog glasa, drugim sličnim glasom. Vrši se u rečima koje sadrže u dva uzastopna sloga iste vokale – e ili o. Težnja je da dva ista vokala u jednoj reči ne ostanu isti, već da se onaj dalji u reči promeni. Javlja se u obliku instrumentala jednine imenica muškog roda sa dva nastavka, -em i -om, na primer:

– jež – ježom (ne ježem),

– kej – kejom (ne kejem),

– kelj – keljom (ne keljem),

– konj – konjem (ne konjom),

– kreč – krečom (ne krečem),

– kroj – krojem (ne krojom),

– mesec – mesecom (ne mesecem),

– nos – nosem (ne nosom),

– nož – nožem (ne nožom),

– sprej – sprejom (ne sprejem),

– zet – zetom (ne zetem).

Disimilacija samoglasnika javlja se i u množini većine tih imenica:

– kej – kejovi (ne kejevi),

– kelj – keljovi (ne keljevi),

– kroj – krojevi (ne krojovi),

– nos – nosevi (ne nosovi),

– nož – noževi (ne nožovi),

– sprej – sprejovi (ne sprejevi),

– zet – zetovi (ne zetevi),

ali:

– jež – ježevi (ne ježovi).

 

Odstupanje od disimilacije samoglasnika

U određenim slučajevima dolazi do odstupanja od te glasovne promene:

1) u instrumentalu imenica koje se završavaju agentivnim sufiksom -telj:

– pokazatelj – pokazateljem,

– prijatelj – prijateljem,

– učitelj – učiteljem;

2) u instrumentalu i u množini pojedinih imenica:

– bor – borom, borovi,

– kos – kosom, kosovi,

– tvor – tvorom, tvorovi.