Jednačenje suglasnika po zvučnosti


Kada se u jednoj reči dva suglasnika nejednaka po zvučnosti nađu jedan pored drugog, tada se oni izjednačavaju i to tako što se prvi jednači prema drugom. Kada se zvučni suglasnik nađe ispred bezvučnog suglasnika, on prelazi u svoj bezvučni parnjak. Obrnuto, kada se bezvučni nađe ispred zvučnog, on prelazi u svoj zvučni parnjak. Jednačenje suglasnika po zvučnosti vrši se prilikom promene oblika reči i prilikom građenja novih reči.

Suglasnici se prema zvučnosti dele na:
1. zvučne: b, d, dž, đ, g, z, ž
2. bezvučne: c, č, ć, f, h, k, p, s, š, t

Zvučni su i svi sonanti, ali oni ne učestvuju u toj glasovnoj promeni.

Prvi suglasnik menja se po zvučnosti u određeni suglasnik, a ne u bilo koji. Postoji sadam suglasničkih parova po zvučnosti: b–p, d–t, dž–č, đ–ć, g–k, z–s, ž–š.

Promena zvučnog suglasnika u bezvučni naziva se obezvučavanje:
1. b prelazi u p:
• gibak – gipka
• hleb – hlepčić
• kobac – kopci
• ljubak – ljupka
• Šabac – Šapčanin
• ždrebac – ždrepci

2. d prelazi u t:
• gladak – glatka
• od+kriti – otkriti
• pod+pritisak – potpritisak
• pred+čas – pretčas
• predak – pretka
• sladak – slatka

3. prelazi u č:
• Kembridž – kembrički

4. đ prelazi u ć:
• smeđ – smećkast
• žeđ – žećca

5. g prelazi u k:
• drugi – drukčiji
• beg – bekstvo

6. z prelazi u s:
• bez+konačan – beskonačan
• blizak – bliska
• drzak – drska
• iz+pisati – ispisati
• nizak – niska
• raz+podeliti – raspodeliti

7. ž prelazi u š:
• beležiti – beleška
• držati – drška
• težak – teška

Promena bezvučnog suglasnika u zvučni naziva se ozvučavanje:
1. č prelazi u :
• poručiti – porudžbenica
• svedočiti – svedodžba
• vrač – vradžbina

2. k prelazi u g:
• burek – buregdžija
• svak+dašnji – svagdašnji

3. p prelazi u b:
• ćevap – ćevabdžinica
• top – tobdžija

4. s prelazi u z:
• s+bogom – zbogom
• s+družiti – združiti
• s+gurati – zgurati

5. š prelazi u ž:
• zaduš+bina – zadužbina

6. t prelazi u d:
• kositi – kosidba
• ploviti – plovidba
• primetiti – primedba
• svat – svadba

Bezvučni suglasnici c, f, h nemaju svoje zvučne parnjake. Sticajem (tvorbenih) okolnosti u strukturi reči srpskog jezika praktično nema pozicija u kojima bi trebalo ti suglasnici da se jednače kao prvi u suglasničkoj grupi. Međutim, kada se nalaze na drugom mestu, utiču na promenu zvučnih suglasnika ispred sebe:
• raz+cvetati – rascvetati
• raz+formirati – rasformirati
• raz+hladiti – rashladiti


Odstupanje od jednačenja suglasnika po zvučnosti
U određenim slučajevima postoje odstupanja od tog jednačenja:
1. kada se zvučno d nađe ispred bezvučnog s ili š, npr.: brodski, gradski, odstojanje, odstupanje, podsvest, predsoblje, odšetati, odškrinuti, odštampati, podšiti, predškolski;
2. kada se zvučno đ nađe ispred bezvučnog s, npr.: Ljuboviđa – ljuboviđski, vođa – vođstvo; taj suglasnik se vrlo retko nalazi u takvom položaju, tako da se ne može govoriti o nekom sistemskom pravilu;
3. u složenim rečima, ukoliko bi se jednačenjem dobila dva ista suglasnika čijim bi se daljim uprošćavanjem došlo do neprihvatljive okrnjenosti prvog formata, npr.: podtačka (ne pottačka ili potačka), predtakmičenje (ne prettakmičenje ili pretakmičenje), podtekst (ne pottekst ili potekst), subpolaran (ne suppolaran ili supolaran);
4. u novijim tuđicama vrlo često ne dolazi do jednačenja, npr.: dragstor, gangster, jurisdikcija, nokdaun, pingpong;
5. u vlastitim imenicama stranog porekla, npr.: Mekdonald, Pitsburg, Vašington.